Marketing
"Lukrecija" - vijesti iz dijaspore...
Što još izviđači mogu ili kako je Eliza postala glumica i još par stvari 
Uglavnom, na izviđačima učimo svašta, a od onih stvari koje sam za ovu priliku iskoristila je organizacija, vezanje čvorova (doduše, jest da je u igri bio samo ambulantnim, ali...) i tvrdoglavost da se ide do kraja. Prošle godine sam u sklopu seminara iz starije hrvatske književnosti napisala dramu Lukrecija, a cure iz Dubrovnika su prevele dijaloge na dubrovački iz 16. stoljeća. O čemu je priča? Evo jedne jako skraćene verzije 
, ali imamo snimku, pa kad je prebacimo na DVD donesem u odred. Glavni lik je djevojka iz plemićke obitelji kojoj je dosta takvog života (plemkinje su bile u groznom položaju u to doba, nisu imale nikakvih prava), pa odlučuje da bi probala slobodu koju imaju muškarci. Jedini način da to učini je prerušiti se u muškarca. U jednoj konobi upoznaje Pomet družinu i s njima se zafrkava, zafešta, glumi u predstavi.... Nakon mjesec dana upoznaje i Držića, zaljubi se u njega. Njemu treba neko vrijeme da skuži da mu je Lukrecija super i oni ipak završe zajedno. Ali Držić mora otputovati do Zadra, a dok je on na putu vraća se njen 37 godina stariji muž Miho. Njenu prevaru je vidio i Dživo, jedan lik iz Družine i javio to mužu, pa se Lukreciji sudi i ona biva osuđena. Čitavu priču priča i komentira pripovjedačica koja je iz današnjeg vremena, pa govori današnjim hrvatskim jezikom.
Ove smo godine odlučili biti hrabri i izvesti ju... Popesti se na te daske koje život znače ipak nije bilo tako lako kao što smo mislili.. štoviše, da mi je netko rekao što sve treba napraviti za predstavu ne bi mu bila vjerovala. I sad smo mi pola godine uvježbavali i paralelno sređivali scenografiju, kostime, muziku (doduše 5 dana prije predstave, ali je upalilo), svjetlo (2 sata prije predstave, duuuuuuuga priča...), nabavljali rekvizite... Ja sam igrala, a koga drugog, nego pripovjedačicu. 
A onda je došao i taj dan. Nedjelja 27.5. i vrijeme premijere. U backstageu kaos. Adrenalin puca, a trema je toliko prisutna da jedva dišeš. Tih dana sam slušala samo Six pack jer me jedino on smirivao. (Zašto? Ritam njihovih pjesama se poklapao s ritmom mog disanja...) Jel' tonac stigao? Hoćemo uspjet upasti u kabinu za svjetlo? Odnijeli su nam krevet, kako ćemo sad nabaviti novi? Di je petrolejka? uglavnom, ludnica... ali nekakva pozitivna. Predstava je uspjela. Trajala je sat i 40 min, došlo nas je gledati 450 ljudi, a komentari su bili više nego pozitivni. Jedna profesorica je komentirala da smo bolji od predstave Dundo Maroje koja igra sad u HNK-u u Zagrebu. 
Došli su i neki izviđači (Botaši, Aco, Krasanka, Damir...), pa bi im zahvalila što su nas podržali...
I što dalje? Sad smo nekako nabrijani i možda odemo na koju reviju amaterskih kazališta, a u međuvremenu smo dobili ponudu od faxa da damo glasove za CD za učenje jezika. I da, dat ću vam autogram, nema beda. Ah, težak je život zvijezde...
...i svoj odred voli... Eliza
Post je objavljen 01.06.2007. u 13:08 sati.