Štovani čitatelji i suradnici Knjigomata, Knjigomat broj 1-2 (razdoblje listopad 2004. – studeni 2006.) izašao je iz tiska. Na 304 stranice velikog, kvadratastog, formata, na papiru veće gramaže. Uskoro ga očekujemo u distribuciji.
Donosimo uvod tiskanog izdanja :
Poštovani čitatelji,
prije nego što krenete čitati potreban je jedan kraći uvod kako bi se objasnile neke stvari nužne za pokretanje i izgled Knjigomata. Dakle, Knjigomat je virtualni časopis za književnost, pokrenut na internetu, a ovo je njegovo prvo ukoričeno, «materijalno» izdanje. Broj jedan obuhvaća razdoblje od prve dvije godine, i to od samog početka u studenom 2004. do zaključno sa studenim 2006. U tom razdoblju na Knjigomatu je svoje tekstove objavilo osamdesetak autora iz više zemalja, i Knjigomat je imao više od sto tisuća posjeta samo na sadržaje, bez brojenja posjeta na glavnoj stranici.
Naravno časopis nastavlja s radom u virtualnom obliku, ulazeći u svoju treću godinu. I brojke se mijenjaju, trenutno je objavljeno oko sto autora, a ulaske na sadržaje sve teže je prebrojiti (vrlo vjerojatno bliže se brojci od dvjesto tisuća).
Kod priređivanja tekstova, moralo se odustati od prvobitnog plana, da će u tiskanom izdanju biti objavljeni svi autori, makar i sa izborom vlastitih tekstova. Zbog stjecaja okolnosti, moralo se odustati od tog plana, tako da smo – pored naše volje – morali zbog skučenosti prostora napraviti redukciju. U sadržajima ispred svakog tematskog bloka, oni prilozi koji su izostavljeni ipak su tiskani u kurzivu, tako da ih zainteresirani čitatelji mogu pronaći na našoj web stranici.
I još nešto o uređivačkoj politici Knjigomata (koja je možda trebala biti na prvom mjestu ovog uvoda). Dakle, Knjigomat nipošto nije običan književni časopis. On je nastao pored svih struja na književnoj sceni. Tekstovi u rubrikama «esej», «kritika» i «interview» često su bili u suprotnosti s onim što govore mainstream hrvatski kritičari i pisci, dapače. Knjigomat je uporno gurao svoje viđenje stvari. Potisnuti na marginu, logikom palanke i načelom zaborava, ignoramus et ignorabimus, grupica auora koja je sebe oduvijek smatrala mainstreamom, odjednom se našla u poziciji autsajdera. Prihvatili smo tu nametnutu poziciju kao nešto što nam pripada, jednako kao i mainstream. I ta nam je pozicija dala jednu dodatnu dimenziju. Tražili smo novi, u ovom trenutku vrlo čudan glas. To je i za nas bila avantura, put u nepoznato. Rezultat je, bar za sad, pomalo nadrealan.
Budući da se zbog brzine objavljivanja – što neće ostati bez posljedica na književno stvaranje – na internetu dogodio bum mladih autora, jer se u ovome posredniku dogodila zaista prava demokratizacija medija – bili smo zatrpani tekstovima mladih. Objavljivali smo i objavljivali, začuđeni tom eksplozijom slobode.