Marketing
trebam kavu!
Cujem zamor ljudi u drugom stanu. Zidovi su tanki. Drustvo sve vise multietnicko a zidovi zgrada sve tanji i tanji. Moja susjeda Rumunka dobila bebu. Na vratima, pored slicice patke i origamija, pisalo je: Sono arivato, Denis! To znaci stigao sam, Denis. Simpaticno je to sto se arivato/stigao pravilno pise s dva r-arrivato. Malo me je zacudila cinjenica da je nisam srela vise od 9 mjeseci. Sjecam se da nije bila trudna kad smo se zadnji put srele u ulazu. Zapravo se jedino preko zidova cujemo. Eto, sad svaki dan slusam Denisa kako place. Denis non-stop place. Nesto mu ne stima, mozde vec sad nije sretan ili je zapravo normalno ako beba toliko place.
Laurie Anderson putuje po Europi i prezentira svoj novi album: Homeland. Prvo gdje je dosla bile su bas Udine. Naravno, isla sam na koncert. Kad budem imala vise vremena izbacit cu fotografije i video snimke koje sam napravila. Misli su mi putavale s njenim rijecima. Nakon koncerta podje
......
zima je vec odavno prosla. federica se u medjuvremenu preselila. jos jedino vizualni zapis vraca osjecaj toplina njene kuhinje u poslepodnevnim casovima na pauzi za rucak ostala je da se pamti vizualnim zapisima. razgovori su dobili druge dimenzije. sunce przi nasa polugola tijela u njenoj novoj kuhinji a i razgovori su zadobili neke druge dimenzije.
tamo gdje trebaju visiti zabiljeske kod mene su zakacene fotografije. vise umjesto post-ita sa zapisanim obavezeama za sutra. umjesto obaveza gledam da ne zaboravim neke osobe.
ocajnicki trebam kavu!
Muzika je stalno prisutna. Muzika i slike. Jeli istina da prije smrti covjeku proleti cijeli zivot kroz misli?
I was a refugee onse, who the fuck am I now??
Ritam grada uz besciljno kruzenje, nocne svjetiljke. Jos prije par sati tuda ljudi, duhovi koji hodaju. Vidjela sam curu kako prolazi kroz covjeka i nisam znala, nije bilo jasno ko je od njih dvoje duh. Potrcala sam za njom a onda shvatila da to nije moj problem i da trebam nastaviti dalje laganim koracima prema svom bescilju uprtom u asfalt. Lutka u izlogu ima tuzan i bezivotan pogledala, htjela sam je ponjeti kuci, praviti joj u buduce drustvo, usamljena je ovdje. Zao mi je sto to nisam mogla uraditi, u zivotu postoji toliko ogranicenja i ove ulice su prilicno uske.
Slucajni dodir prolaznika mi je prijao, vrhunac intimnosti na javnom mjestu. Tijelo uz tijelo. Morala bi otici na neko vrijeme. Dugo sam se zadrzala ovdje, nije to moj stil. Ako ostanem intimnost bi mi mogla i zasmetati. Samo sam jednom otisla a nisam htjela, nakon toga redovno odlazim.
Pitam se zasto nikad na blog nisam ubacila nesto Italijansko. Italija nije onakva kakvu je Balkanci vide.
Ovako izgleda moj nedjeljni pogled. Odmor za oci.
Sinoc sam bila na koncertu Laurie Anderson. Mozda jednog dana i stavim na blog slike ili snimak s koncerta.
Imam potrepu za rijecima ali neizgovorenim, zato mi je svaka vrsta pisane komunikacije prihvatljivija. Ipak, najdraza trenutna komunikacija mi je ona koja se odvija u jednom smjeru-knjiga k meni. Znacenje nekih rijeci intuitivno uklapam u kontekst recenice jer mi tok citanja gubi smisao ako se moram zaustaviti kako bi je prevela. Tako sam se par puta uhvatila u pogresnoj interpretaciji. Moj mentalni sklop je sastavljao pricu po osobnom izboru. Moze li se tako nauziti nesto novo? Ili je to samo zacarani krug osobnih misli?
dan poslije si gazila svjetlost i stapala se sa stvarima u prostoru sivih nijansi
"/> samo je ovo ostalo od fotografije koju sam izbrisala.
s ovom pjesmom cu zavrsiti ovaj blog i onda cu se lijepo virtualno/ritualno objesiti.