
Očekujete nastavak?
E,pa ima ga....
Dopisivanje se nastavilo.Noćni razgovori, zezancija.
Moj odlazak u metropolu i dogovor za kavu.
Čekam na određenom mjestu, dolazi sa osmijehom na licu.Šećemo gradom, pričamo bzvz, drži me za ruku, ljubi. Topli zagrljaj za laku noć.
Zvuči, savršeno, ha?
E,pa nije.....
Iza sve te romantike krije se sramežljivo biće koje ne želi napraviti prvi korak, dečko koji 2 god. nije imao curu ( i sad želi nešto ozbiljno), onaj koji se nafunji na najmanju sitnicu jer ju je krivo shvatio,a najvažnije, osoba koja je kilometrima daleko od mene.
Osjećala sam se ko zadnja kuja kad sam mu govorila da ovo između nas ne će ići (a,još nije ni počelo). Napravila sam mu ono kaj su meni radili moji bivši (ok, ne svi). Otkantala sam ga. Lagano.
Zašto ne želim uopće probati?
Zato jer mi se ne sviđa toliko da bi se žrtvovala za tu vezu, te daljina, probala jednom, nije išlo, ne vjerujem da bi ovaj put.
A, opet, postoji taj netko, onaj kojeg škicam, koga tražim pogledom dok sjedim u centru grada, kome ne znam što reći dok ga vidim, ........
Ostat ćemo frendovi, al ne onako dobri kao onih 6. mj. dopisivanja.
Post je objavljen 01.06.2007. u 10:48 sati.