Marketing
Odjavna špica 5: "Jednostavno užasno"
Ove su stvari jednostavno užasno osobne, jednostavno užasno su stvar trenutka i jasno je da će vama biti jednostavno užasno neshvatljive.
Jednostavno užasno smiješno je bilo kad smo išli drvenim mostom i kad je naišao taj tip u majici od Supermena i kad su još izdaleka svi počeli komentirat kao da je to pravi Superman i kad smo mu pjevali. I kad je Vrića pričao kako je u tri ujutro sreo Plista i ovaj je imao na čelu nacrtan kukasti križ, 'četiri s' i kurac i rekao «tako to treba bit». Nažalost, jednostavno užasno smiješno a i jednostavno užasno glupo je bilo i kad sam na jednom sprovodu za nekog tipa u zelenom odijelu i sa zelenim lovačkim šeširom rekao da izgleda kao poludjeli šumski patuljak (iako je doista izgledao). Neke ljude još uvijek boli glava i trbuh zbog susprezanja smijeha.
A jednostavno užasno tužno je bilo kad smo se pozdravili kod Gimnazije, otišli svako svojim smjerom, dan nakon napada, ispred mene je bio semafor s treperećim žutim i krošnja drveta srušena preko ulice, a kad sam se okrenuo ona je već bila kod svoje zgrade i onda je u jednom trenutku, ta šesnaestogodišnjakinja u majici na R.E.M., u crnim starkama, umjesto da uđe u svoj ulaz onako kako to šesnaestogodišnjakinje trebaju, prvo lagano preskočila hrpicu popucale fasade i stakla. E, to je bilo jednostavno užasno tužno iz nekog razloga.
S druge strane, istarska medica je jednostavno užasno dobra. Kao što je jednostavno užasno dobar osjećaj kad izađemo iz KiK-a i krenemo prema stadionu, a ispred nas je duga i gotovo prazna ulica pod poslijepodnevnim suncem, s pomalo prašnjavim asfaltom, s malo jednostavno užasno sitnih komadića žute fasade uz rub, lijevo budu jednostavno užasno stare i jednostavno užasno šarmantne kućice, a desno pusti trg s velikim kamenim zdencem i visokim crkvenim tornjem.
Jednostavno užasno glupo je bilo kad sam bio klinac i otišao po kruh, a prije toga stavio da mi se zagrije voda za protualergične inhalacije u plastičnoj posudi. I jednostavno užasno glupo je bilo kad sam se vraćao kako sam se poveselio gustom crnom dimu koji kulja iz zgrade i skorom dolasku vatrogasaca. A slično je bilo i kad smo brat i ja probušili frižider u pokušaju da sastrugamo kokakolni led iz frizera u koji smo ubacili limenke. Naravski, jednostavno užasno glupo je bilo i izgubiti tri ključa u istom danu (okej, dva, jer jedan smo našli).
E, ali. Kad sjedimo u KiK-u, nekako zadimljenom i prozračnom u isto vrijeme, s tek ponekim plavičastim tračkom dima koji lagano lebdi zrakom, s poznatim licima svuda okolo, s dobrom muzikom ponekad u pozadini, a ponekad u treštećem prvom planu, sa zgodnim curicama u kutu do vrata, sa smiješno nadrkanim konobarom koji mrzi kad netko nešto naruči, s onim nenadjebivim osjećajem između trijeznosti i pijanosti, osjećajem kojeg valja zadržati – e, kad u nekom takvom trenutku u KiK nekako uđe zraka sunca, onda se na toj zraci vide sitne, sitne čestice prašine koje lagano padaju prema podu.
E, to je jednostavno užasno lijepo.
Post je objavljen 08.06.2007. u 23:57 sati.