Godine 1934. Bruno Schulz postavio je svoju teoriju manekena. Dolazi vrijeme spodoba bez gustoće i karaktera, pravih moralnih ništarija. Stvarnost će postati tanka kao novinski papir i svim pukotinama odavati svoju imitativnost. Dolazi druga generacija bića, jeftinih lutki. Bića ogrezlih u monomaniju duha. Čovjek se degradirao na ulogu manekena. Očaran je bezvrijednošću, jeftinoćom, šupljikavošću, tričavošću
….. Sad u 'Globusu' promatram jednog slobodoumnog i uglednog intelektualca koji je pristao pozirati s uzlovima konopaca preko ruku, kao da je budući uznik. Iza njega stilizirane zatvorske rešetke. Rubrika Lifestyle. Intelektualcu prijeti pet mjeseci zatočeništva jer ga je tužio sudu primitivni taliban iz državotvornog sokaka- zbog klevete.
Međutim čovjek pozira kao zatvorenik za rubriku Lifestyle, a to (još) nije, čovjek koji pozira kao“nevina žrtva“ za Lifestyle, a to (još) nije, pretvara se u manekena slobode za medijske potrebe. I na stanovit način vrijeđa one nevino zatočene koji su patili po zatvorima svijeta zbog svojega mišljenja. Oni nisu pozirali, oni su bili zatvorenici i mučenici.
Dražen Katunarić
Post je objavljen 01.06.2007. u 07:07 sati.