Naporan dan na moru. Od jutra skoro do većeri. Vrijeme koje se stalno mijenjalo. Sunce, oblaci, bonace, valovi, da bi na kraju sve začinila jaka lebičada. Došao sam doma tek oko 19. Moj naporan dan.
Dragu tuče drugi dan. Pored toga jedno obično vađenje zuba pretvorilo se u pravu moru. Injekcija nije djelovala a onaj se kurčev zadnji zub još i raspao pa je u komadima vađen na živo.
Jedva sam dočekao da dođem doma i uzmem ju u naručje da joj ublažim bol. Nije mi se dalo ni ručati. Legao sam do nje i naslonio njenu glavu na svoje grudi. Zagrlih ju blago. Osjećao sam njenu mekanu kosu na prsima dok sam ju milovao i šaptao riječi ljubavi.
Okrenusmo se jedno prema drugom. Uzeo sam njeno lice među dlanove i dugo smo se i nježno ljubili.
Nježni, dugi, topli poljupci.
Nestala je bol, nestao je umor i bili smo samo MI...
PS. Na blogu Drage možete čitati Žuta štampa, a na zajedničkom blogu Prostačenje u intimi sobe
Post je objavljen 01.06.2007. u 00:30 sati.