Pregled posta

Majko Božja Kamenitih vrata, Zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!

** ** ** ** ** ** **

Prekrasan tekst o toj slici odabrala je Veronika:

“30. svibnja 1731. godine buknuo je požar u zgradi sjemeništa sv. Josipa i proširio se, najprije po čitavom Gornjem gradu, a sutradan i susjednim Kaptolom. U požaru su izgorjele sve kuće u Kamenitoj, Opatičkoj i Jezuitskoj ulici, kao i tadašnja gradska bolnica.
Bilo je i eksplozija jer se u nekim kućama našla i veća količina puščanog praha. Kao što se zbog vjetra moglo i pretpostaviti, sutradan se vatra iz Gradeca proširila na Kaptol. Gorjele su kanoničke kurije na Opatovini, i franjevački samostan s crkvom u kojoj su se rastalila zvona. U požaru su, naime, izgorjela i Kamenita vrata kao i stan u kojem je iznad njih živjela udovica Modlar. Treći dan nakon požara pregledavajući zgarište svog stana, udovica je u pepelu pronašla neoštećenu sliku sv. Marije, kojoj je izgorio samo drveni okvir.
O tome se ubrzo pročulo po čitavom gradu i naši su sugrađani to smatrali velikim čudom.
Budući da se slika čudom održala u požaru, pripisana joj je posebna moć, a pobožna udovica Modlar dala joj je pod svodom Kamenitih vrata podići mali oltar i tako omogućila svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Majci su se Božjoj u Kamenitim vratima mnogobrojni pobožni građani počeli zavjetovati, te nakon ispunjenja njihovih molbi i zahvaljivati. Ta se tradicija sačuvala do danas.
Majka Božja od Kamenitih vrata postala je 31. svibnja 1991. zaštitnicom grada Zagreba. Tadašnji zagrebački nadbiskup, kradinal Franjo Kuharić, u povodu 260. obljetnice štovanja Gospe zagrebačke dao joj je naslov “zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”.
/Može se vidjeti na blogu Pater Luka Rađa/

ZAGREB OD VUGLA DO VUGLA

Kamenita vrata - najveće zagrebačko zavjetovalište

Jedna od najtežih obveza koje su građani Gradeca morali preuzeti za povlastice, što su ih godine 1242. dobili »Zlatnom bulom«, bila je gradnja jakih utvrda oko čitavoga grada. Toj su obvezi udovoljili, i između 1242. i 1266. podigoše oko Gradeca snažne utvrde. Tako su zidovi ostali sve do danas, jasno samo djelomice, a od vráta kroz koja se ulazilo i izlazilo iz grada ostala su samo Kamenita vrata.
Uz ta vrata postojala su i Mesnička, na zapadnom dijelu grada, dok su kasnije probijena na sjeveru Nova vrata, na kraju današnje Opatičke ulice, podno Popova tornja, nazivana i »Frauentor« - ženska vrata, zbog blizine ženskog samostana klarisa. Tek oko godine 1355. otvorena su gradska poljska vratašca ili mala vrata ili »Dverce«, koja su se nalazila u neposrednoj blizini gornje stanice uspinjače.
No, svakako je najzanimljivija povijest Kamenitih vrata, koja jamačno postoje od 1266., premda se spominju tek 1429. Često su pregrađivana, veliki požari nisu ih mimoišli, a pri posljednjem, godine 1731., ostala je slika Majke Božje neoštećena, pa je udovica Modlar sagradila kapelicu koja i danas postoji i čuva sliku Bogorodice. Od tih davnih vremena Majka Božja od Kamenitih vrata ostaje najveće zagrebačko zavjetovalište, gdje pobožni puk nalazi utjehu i nadu, gdje zapaljenim svijećama odaje zaštitnici zahvalnost ili molbu za bolje sutra u ovozemaljskom životu. Nekoć su u prizemlju bili dućančići, »štacuni«, a katovi su često služili za stanovanje, obitavali su tu čuvari vratiju, neko je vrijeme tu bila i djevojačka škola, zatim uredi, razna društva, kako bi od 1907. do 1926. u tom prostoru bio smješten Muzej grada Zagreba. Danas je tu sjedište »Družbe braće hrvatskog zmaja«. Prođemo li kroz vrata prema Kamenitoj ulici, s lijeve strane nalazi se u niši vrata kip Dore Krupićeve, glavnog lika Šenoina romana »Zlatarevo zlato«, rad kipara i medaljara Ive Kerdića. U Kamenitoj ulici nalazi se i najstarija zagrebačka apoteka, jer se ljekarnička služba spominje 1355.
Zanimljiva je spomen-ploča koja se nalazi iza ugla, u Habdelićevoj ulici, na kojoj čitamo: »Kao ljekarnik, od 1399. u njoj« (misli se na apoteku) »djeluje Danteov praunuk Nikolo. Zna se da je bio oženjen, pa je u Zagrebu živio s obitelji. Nikolo je unuk pjesnikova prvorođenca Pietra«.
No vratimo se Kamenitoj ulici gdje se preko puta ljekarnice na terasici nalazi kameni lav, a pod njim, između kamenih stupića, kako kaže predaja, lanci koji su držali sidro Nelsonova admiralskog broda »Viktory« prilikom bitke protiv Napoleonove flote kod Trafalgara. Preko puta palače Hrvatskog sabora nalazi se nekadašnja zgrada »Plemićkog konvikta« u čijim se podrumima nalazi popularni »lapidarij«, no jasno nam je kako je Kamenita ulica dobila ime po svojim vratima, jedinima koja su se sačuvala u dugostoljetnoj povijesti hrvatske metropole s čudotvornom slikom Majke Božje, zaštitnicom našega Zagreba.

/BRANIMIR ŠPOLJARIĆ, Vjesnik/
________________________________________