Marketing
Risnjak
Risnjak mi je jedan od naših najljepših planina i uvijek mi je poseban osjećaj kretati se nedirnutom divljinom nacionalnog parka do Šloserovog doma i zatim se popeti na stjenoviti vrh. Ujutro je bilo oblačno, a prognoza je bila kiša i povremeni pljuskovi, tako da sam se odlučio za najkraći prilaz Risnjaku sa G. Jelenja preko Vilja, gdje se može ostaviti vozilo. Kiša još nije padala, ali je sa usponom magla postajala sve gušća.
Ubrzo smo stigli do Medvjeđih vrata, gdje je križanje puteva za Crni lug, Lepenice, Vilje i Risnjak.
Dalje se nastavlja u početku skoro ravnom stazom kroz šumu bukve.
Sjetio sam se kad sam pred oko 20 godina vodio veću skupinu planinara istim ovim putem, ali zimi po dubokom snijegu, a nakon Risnjaka nastavili smo prema Platku. Ovaj 'nogostup' se tad nije vidio
Stabla rastu i iz ležečeg položaja
Obično je sa južnog Malog Risnjaka lijep pogled na vrh Risnjaka (1528 m) i dom ispod, ali sad se nije vidjelo ništa, a dom smo ugledali tek kad smo došli pred njega.
Malo prije doma počela je padati kišica, tako da nismo pokisli, a pola sata nakon nas iz pravca Crnog luga je došla veća grupa planinara 'Duge', koji su ipak malo pokisli. Makar se nije ništa vidjelo, sa još nekoliko planinara sam se uspeo na vrh, koji je udaljen samo 10' od doma.
I ovako su stijene izgledale veličanstveno, a na putu za vrh ima i dvije sajle.
Naravno, na stazi do doma i na usponu prema vrhu bilo je i raznog cvijeća.
Kad smo, nakon odmora i marende htjeli krenuti nazad i počeli izlaziti iz toplog doma, odjednom je strašno zagrmilo u blizini i svi su opet pobjegli u dom. Počela je padati i jaka kiša sa grašicom. Kad se malo smirilo planinari 'Duge' su otišli prema Platku jer ih je tamo čekao bus, a ja sam još malo sačekao i kad je kiša skoro stala krenuo sam nazad prema Vilju i G. Jelenju, a mislio sam posjetiti i izviđački dom 'Lepenice' koji se nalazi oko 20 min hoda od izlaska na cestu Zagreb-Rijeka i tamo se ugrijati i posušiti robu ako se smočim putem. Staze su se skoro pretvorile u potoke.
Nedugo nakon odlaska iz doma ponovo je počeo pljusak sa još gušćom i većom grašicom, ali sad nije bilo druge nego požuriti prema Lepenici. Opet je nekoliko puta zagrmilo iz velike blizine, a baš smo malo prije u domu pričali o gromovima i munjama i kako se zaštititi, ali izgleda i više plašili jedni druge. Srećom, dom na Lepenicama nije daleko, ali smo došli potpuno mokri i nakon presvlačenja sjeli kraj peći sa šalicom toplog čaja.
Kako smo došli u dom, tako je i kiša prestala, a ubrzo se na trenutak pokazalo i sunce. Kako su rekli, kod njih i nije bilo jače kiše i tuče, ali tad su me zvali od doma i pitali di sam, jer je u Rijeci pljusak i grašica, a upravo smo i na radiju slušali kako je u Zvonimirovoj ulici poplava i voda diže šahte.
Dok nam se sušio dio robe, prije polaska za Rijeku malo smo prošetali oko doma.
Post je objavljen 31.05.2007. u 22:48 sati.