U posljednje vrijeme dosta često se spominje izraz: „sušno razdoblje“.
Čuo sam za taj „fenomen“ puno puta, ali nikad nisam previše razmišljao o tome. Što je to, tko je to, kako napokon natopiti vodom to sušno mjesto i vrijeme... Normalno – kako već to ide, kad te nešto zanima i to ne razumiješ taman te to nešto pogodi. Da, sada će većina vas odmahnuti glavom i jednostavno zaključiti – ah, evo ga, sad će počet filozofirat i dosađivat o nečemu što nitko (a posebno ovaj lik) ne razumije. Moram priznat da ste u pravu. Nemam pojma o tome ništa, nisam psihijatar, teolog, veliki duhovnik, ali kada te nešto pogodi i zadesti – htio ne htio – postaješ stručnjak u tom području.
Ajde, da se smilujem svima – neću previše pisati o nečemu što ne razumijem, i neću se pretvarat da znam kako se izvuči iz ovoga. Ja sam u fazi pokušaja i promašaja (više promašaja:-), ali trudim se.
Stoga evo jedan post samo da znate da nisam zaboravio na sve divne ljude koji mi se javljaju, zahvaljuju, kritiziraju, pozdravljaju. Svi znate koliko čovjeku ponekada znači dobra i lijepa utješna riječ, ili jednostavni pozdrav – a meni te riječi puno znače.
Vidjeti i naći svoj cilj u životu, naći oslonac i ono za što se vrijedi boriti – ja mislim da je to smisao suše... da bolje i čistije sagledamo svijet oko sebe. (Možda je zato Isus išao u pustinju 40 dana)
Uglavnom – ove rečenice su bile neplanirane i samo su odjednom izletile iz mojih prstiju... (sori na pametovanju)
P.S. Krešo – odgovor na tvoje pitanje... da li sam ja dobar prijatelj to moraš pitat Martya. Marty i ja smo prijatelji dugo, ali mislim da je ono što nas je stvarno zbližilo – jest molitva. Zajedno smo molili i govorili najiskrenije stvari jedno drugom. Uvijek sam se trudi biti iskren i onda kada je to bilo teško. Vjeruj mi ja imam mana da se četo pitam kako me netko uopće podnosi, a kamoli da mi bude prijatelj (a Marty:-), ali ako imaš Boga između sebe i prijatelja – ne može te netko ne voljeti. On vidi tvoje mane, ti vidiš njegove i zajedno se držite za Isusa da ne padnete. Slobodno mi se javi na mejl ako hoćeš.
Ovaj post nije u skladu mog „pozitivizma“ u svijetu, ali hej – barem vas nisam udavio :-) i to je nešto dobro – zar ne?