Marketing
To je život......
Sjećam se kad sam prvi puta bila u Podrumu, zloglasnog PG-a.
Bilo je to na drugoj godini i tek sam krenula na praksu.
bila sam naivna klinka zaštićena od svijeta realnosti negdje duboko zakopana u oblacima, ali ono što sam tamo vidjela srušilo me na zemlju na najgori mogući način!
PG(petrova gora) je jedan dio Top Termi Topusko, mjesto gdje dolaze najbolesniji, najstariji, najmanje pokretni bolesnici i oni s mentalnim poremećajima.
To tada nisam imala pojma kakvih sve ljudi ima, sad znam!
Isprva mi je bilo jako teško raditi tamo, pravo je mučenje gledati te ljude kako se pate ali s vremenom sam postala imuna na sve, oguglala sam, takoreći...
Nije me više plašio pogled na 90% invalide niti sam se više bojala pacijenata s mentalnim poremećajima koji su ispuštali čudne zvukove, shvatila sam da je to moj posao i da se moram prisiliti da me to ne dira.
Ali, jučer se dogodilo nešto što je poljuljalo moju staložnost.
Bila sam na PG elektro i već je bio kraj smjene, trebalo je doći samo još dvoje ljudi-bračni par!
Nisam previše razmišljala o njima, dok su dolazili, samo sam primjetila da je žena veoma lijepa, ali kad je ušla shvatila sam!
Njen muž je bio oduzet(a pod tim mislim da mu je dio mozga otkazao), nisam shvaćala kako su on i ona pronašli jedno drugo, ali nisam ništa pitala, sve dok mi Valentina(glavna sestra) nije rekla!
On je bio kardiolog, radio je u jednoj od najboljih bolnica u Zagrebu, a žena mu je bila sestra
mednicinska u istoj bonici.
Ali što se dogodilo?
Samo se jedan dan srušio, nije moždani ni srčani, samo se srušio!
Nakon toga je završio u komi 5 dana, nakon što se probudio, vijesti su bile strašne!
Ne može suvislo govoriti, nemože se sam oblačiti, jesti, ići na wc, ništa više ne može sam, vratio se ponovno na razinu djeteta!
Žena se brine o njemu i troje srednjoškolske djece.
A taj čovjek, doktor, ima nevjerojatno lice, točnije izraz lica, NEVJEROJATNO!
Lice čovjeka koji bi te saslušao, blago lice puno razumijevanja i možda brige.
Bila sam osupnuta!
I sad vi meni recite da je život fer, da se isplati živjeti, da se mora učiti da bismo imali što lagodniji život.
Što sve to vrijedi kad se dogodi nešto ovakvo, on je imao sve, dobar posao, lijepu ženu, djecu, novac,ali dogodilo se to što se dogodilo!
Došla sam do zaključka da je život nevjerojatno krhak i da se može bilo koji trenutak raspuknuti se u tisuću komadića.
Ali, takav je život-uvjiek kaže moja mama, pa ima da je poslušam!
Ovaj post je posvećen čovjeku koji mi je pokazao da život nije raj, da svakog dana u svakom trenutku može postati pakao!
Hvala ti!
Post je objavljen 31.05.2007. u 20:42 sati.