Ne nije bilo nikakvog prljavog drveta, iako je vaš biserasti Svijet u boci do zadnjeg mislio da se bend Zove Dirty Tree a ne Dirty Three, i baš mu se to ime učinilo zgodnim. I ne samo to, do zadnjeg uopćeg nije mislio da će ići na koncert, jer se kao nikada ove sezone rastrošio na koncertima, te odlučio da će ovoga preskočiti. A onda je mu je sasvim slučajno ljubaznošću jedne forumašice, koja je nije bila u prilici doći, a dobila je kartu na nagradnoj igri, ukazala prilika, pa reko ajde kad se već dijeli i...
....doživio otkrovenje.
Dirty Three su Warren Ellis na violini, Jim White na bubnjevima i Mick Turner na gitari.
Waren Ellis je inkranacija Rasputina, čovjek koji izgleda onako kako bi Devendra Banhart htio, ali će mu trebati još 20 godina posta, apostol violine, i nevjerovatno duhovit i zabavan čovjek.
Jim White je nabijeni šutljivko kamena lica, koji bubnjeve geometrijskom preciznošću razbija u paramparčad, da bi ovi, nekim čudom ipak ostali začuđuje čitavi.
Mick Turner se pravi da u svemu ovom ne sudjeluje, kao oni šutljivci na tulumima koji se uzalud nadaju da će cura sama prići njima(što se nikad ne dogodi, ne na onim kojim sam ja bio), i da je distorzirana gitara u tu sasvim normalna stvar kao klavir u muzici rasploženja, pa prepušta starijim dečkima zabavu.
Pa sve skupa izgleda kao da buldožerom rušiš kuću i pustiš si Vivaldija.
Jednom je DMJ napisao da se sva muzika događa pod vodom. Meni ova pak djeluje kao-izranjanje.
Svojedobno je Nick Cave za jednog svog drugog suputnika Blixu Bargelda , kad ga je prvi put vidio u Neubatenima, rekao da izgleda kao da vadi čičak iz duše.
Nije ni čudo što se onda i on zakačio na Ellisa.
A Ellis ne izgleda kao da vadi čičak nego cijelu plantažu indijske smokve.
I da se pritom dobro zabavlja.
Možda je to zgog one Rasputinovske sličnosti-velika je ruska duša.
Doduše u ovom slučaju australska, iako je to kako reče Garfiled, jedan od manjih kontinenata.
Buka, jebote.
Kontrolirana buka.
Iz koje izviru melodije koje poželite staviti na player i pičiti cijelo vrijeme okolo bez plana, promatrajući tramvaje kako se kloparaju dok obilaze svojim rutama, sve dok ne zamru na remizi, a vi još sačekate malo dok ne nestane zadnji zvuk grada.
I tako mogao bi nabrajti u nedogled zašto je ovaj koncert bio divan, ali vjerujem da vas recenzija ne zanima, niti bi je ja znao napisati.
Umjesto toga od sada uživat ću u ovim, posve drugim Prljavcima.(iako su se rasprodali cd-i na mrču dok sam htio kupit, pa zasad ne mogu).
Pa ću u međuvremenu ovih dana, kao prvo, zasaditi jedno prljavo drvo.
Post je objavljen 31.05.2007. u 19:19 sati.