ok, od kuda da krenem??
možda od subote... hm, da...
našla se ja s svojim pucama- Lucijom, Dinom, Marijom i Gogom kojoj je, btw, danas rođendan. 'draga moja, sve najbolje i nadam se da ćemo još dugo, dugo fafat skupa, zajedno tugovat i zajedno se veselit...'
i tako nas pet, krasnih djevojaka, sjele kraj puteljka u šumarskoj. naravno dofurale si tekućine kojom smo se, pa mogu reći pošteno razveselile, no nije bit u tome. da zbilja želim da znate što se sve događalo napisala bih, al vjerujte ne želite znati, niti ja želim pisati o tome.
nije se ništa tužno ili loše dogodilo, samo naše gluposti i zajebancija koja ipak nije za sve.
i tako mi prošle oko 9- pol 10h na koncertić. he, tamo je bilo super. Lucija i ja se rasplesale, srela sam ostatak društva, vidjela mnoge ljude koje nisam srela već par mjeseci, pa i vidjela sam svog profesora s kojim sam imala prisniji razgovor, al ok. nije bed.
uglavnom bile smo do kraja koncerta, došla sam kući živa i sretna, i to je to.
u školi je naporno, sami testovi. ali izdržat ćemo nekako.
normalno, nije to sve. kada ti krene malo nizbrdo uvijek se pojavi još novih problema. pa gdje ima dima ima i vatre.
tako stojimo pred školom moje puce i ja . zapalile si prije njemačkog , pisali test tada.
bezbrižno pričamo, držimo pljuge u rukama, prolazi vrijeme.
i tad izleti profesor iz biologije. vidi nas tri, samo pogleda i ode.
ok, kaj sada. vidio nas je. ali zašto baš on??!
vidjelo nas je dosta profesora i neću se skrivati. zna i razrednica pa kaj.
al on je najveći borac u vezi tog i užasno je protiv pušenja u školi.
i naravno, dođe on do nas. samo je rekao: 'djevojke, pošto sada učimo biljke iz biologije, vidim da se s jednom vrstom posebno družite. e pa... sada ćete napraviti izlaganje o duhanu. molim lijepo, sve pojedinosti o toj biljci, morfološki izgled i sve karakteristike.'
ok, kao neam pametnijeg posla nego njemu pisat referat o tome. pa poludila sam!!
i toliko imam za učit preko vikenda, sada još moramo u knjižnicu i sve ispisivat.
jer kao što mi je rekao frend- kod njega su referat živa koma. sve mora biti savršeno. morale bi znati apsolutno sve.
ali Lucija je na sve to samo pitala- 'oćemo dobiti ocjenu??'
ok, još i to...
ali dobro. tješim se. sad će vikend. iako još sutra moramo preživit sat biolgije.
ma hoćemo. sve je lakše kada nisi sam.
polje duhana, za moje djevojke!
Post je objavljen 31.05.2007. u 17:53 sati.