evo da pocnem s jednim tekstom o prosloj ljubavi...koja kad bolje razmislim mozda i nije bila LjUbAv...mozda vise samo zelja za tim osjecajem..ah..
Ne,to nije bila ljubav na prvi pogled.To nije bila sudbina.To je samo ispupao cvijet na grani života.Veseo i nježan poput tvoga pogleda.Tih smeđih okruglih oči i trepavica poput ugljena od kojih mi zastaje dah.Koje,kada ih ugledam,zatrepere onako sjajno,najljepše što sam ikada vidjela.A tek tvoje usne…Poput slasnih jagoda,rumene i slatke.A kada se nasmiješe i otkriju tvoje snježne bijele zube ,koljena mi zaklecaju,svaki dio moga tijela zadrhti…I tvoja mirisna smeđa kosa,koja neki put blesavo zaleprša dok trčiš…Sve me to čini slabom…Slabom na tebe.Ne mogu odoljeti tom biću koje mi je prije bio samo prijatelj.S kojim se uvijek smijem i plačem…Kojemu znam da mogu vjerovati…Njemu i iskrenim očima i sigurnim rukama kojima me zagrli…A on ni ne sluti da je meni više od prijatelja…Jedan od njih malo…Koji mi se stvarno sviđa…Jer ne mogu spavati.Ne mogu jesti ni misliti…U mojoj glavi su samo tvoje oči,osmijeh,još samo sve…TI.
Post je objavljen 31.05.2007. u 17:42 sati.