Podnaslov: 100 načina kako se domoći love na moru - za urođenike
Radi se naime o lovi koju ćemo kasnije vratiti tamo gdje i pripada - u metropolu, gdje ćemo iskeširati stanove (naravno da ćemo iskeširati, nećemo valjda plaćati bankama lihvarske kamate) za našu mladunčad da tamo studira (ipak je tamo najuglednije Sveučilište), a onda da nam se veselo vrati u roditeljski dom i gluvari do 40-e, u međuvremenu ćemo taj stančić iznajmljivati za neke sitne pare...itd.
Dakle:
Način 1.
Iznajmljivanje apartmana - tradicionalni način bogaćenja. Priča ide ovako: imaš kuću od kojih 150 kvadrata. Pregradiš je u 10 apartma po 15 kvadrata (za 4-6 osoba komodno, ionako su na plaži po čitav dan). Puta 100-injak EURa, pa ti vidi. Uštedi se štogod na utaji, što sad treba plaćati boravišne takse i poreze, vraćati u državnu kasu...Svoje ne damo, tuđe hoćemo.
Način 2.
Ugostiteljska priča - kupiš na ribarnici brancine iz uzgoja, uvijek su friški i debeli. Platiš 50, 60 kuna/kg, daš im državljanstvo Kornata ili Ista i digneš cijenu na 250 kn/kn. Ušićariš štogod i na piću i kruhu, o pršutu i siru da ne govorimo. A ako gosti navale da hoće jesti prstace (Halo Bing!), a popustiš, što ćeš, ali gušti se plaćaju...
Način 3.
Rasprodaja baštine - meni osobno najdraži način. Prodaja banaka, HT-a, INE i inih, sve je to dječja igra prema onome što rade Dalmoši (a ne zaostaju ni Primorci ni Istrijani). Rasprodaju terene, apartmane, stanove, rasprodaju čitave otoke, otočiće i hridi, bisere naše duge obale (upravo su u ponudi Kornati, ali u paketu, čekamo povoljnu ponudu Japanaca ili Amera, nećemo ih dati u bescjenje).
Prodaju se stanovi po Stradunu, na Peristilu, itd., a mislim da ni Dioklecijanova palača nije sigurna, sad joj je još narasla cijena zbog rive i onih divnih stolica i stupava na njoj (ali Sv. Donat ipak ne prodajemo ni za kakve pare, ne bojte se). Ma prodaju i poljoprivredne površine (ko će to radit) ali ih prije proglase prvim redom do mora, a tek stare, oronule kuće po otocima i zaleđu, one idu ko halva. Bogati Britanci, Šveđani i Islanđani ne pitaju za cijenu (samo to radimo u diskreciji da ne čuju oni pusti nasljednici 4. generacija iseljenika po Americi i Australiji da se ne sjete da i oni tu imaju neku šestinu).
Sva ta neprocjenjiva dobra mi otimamo od naše drage Domovine, iako u zemljišnim knjigama stoji da ti je to od dida, ali to nije bitno kad knjige nisu sređene - to je ustvari državno pomorsko dobro koje se proteže od crte najveće oseke pa 6000 m u kopno.
Način 4.
Lovišta - Bogati talijanski i ini lovci toliko vole lov kod nas da mi više naprosto nemamo dovoljno razminiranih lovišta, pa ih, kad toliko navaljuju, šaljemo na one hm...druge. Tzv. leteći lovci. A štoš, mina poprilično, državu boli briga, neće da plati "minolovce", moraš se snaći sam i to malo počistiti. Inače, bit će skupe šparoge slijedećih 100 godina.
(Ovo je i za mene precrni humor, oprostite mi)
Način 5.
Iznajmljivanje brodica, jedrilica, jahti i sl. - Staviš 4-6 kontinentalca (u ponudi su razni ljubitelji mora: Hrvati, Slovenci, i Česi su dobri...) na brod i čekaš što će se dogoditi...Scenarij može biti u dijapazonu smiješan-grozovit. Ne želim to opisivati...Samo da ne razbiju brod. Na to smo osjetljivi.
Način 6.
Jedodnevni izleti - mazneš lovu za izlet na Kornate (Mljet, Pakleni otoci, Biševo i dr., zavisi o županiji)
a povedeš ih na obližnji otočić. Štoš trošit naftu i lovu za ulaznicu u Nacionalni park). Ti glupi otoci su ionako svi isti. Pusti, suhi, puni kamenja i oštrih stijena u moru. Još da se ozlijede. Ali zato se ne štedi na vinu (crno stolno iz domaće proizvodnje), pa nismo mi cicije, a gosti veseli...
Načina ima još 96. Ali neću više. Sjetite se nečega i sami.
Post je objavljen 31.05.2007. u 14:51 sati.