Marketing
Izgubljeno–Nađeno (3): Do poda!
Stan obitelji Rossi u ubavom Arenzanu. Pogled na Đenoveški zaljev.
Jesen je, plaže su puste, a osim nas tu je još samo francuska obitelj s gomilom djece koji polugoli skupljaju školjke na vjetru. Nakon plivanja u hladnoj vodi stružem misteriozne masne mrlje s nogu, nadlaktica, trbuha i rebara. Kasnije saznajem da se prije godinu dana u zaljevu izlila nafta iz panamskog tankera. My kind of Riviera.
Sjedim na Rossijevoj zahodskoj školjci.
Posao je davno obavljen, a misao za mislom (© Teta Milica) curi, pretače se i promiče mojom lijepom & plemenitom glavom. U zahodu vlada grobna tišina. Od Virtuele ni stiska ni piska.
Iz predsoblja začujem sedmogodišnjeg Daćka-Sraćka i Erika.
Erik, kol’ki je tvoj pimpek?, pita Daćko.
Do poda!, smrtno ozbiljan odgovara Erik.
Aha.., zamisli se Daćko i kao da ništa nije bilo ode se igrati s Dimketovim Lego kockama.
U hodniku pred zahodom opet tišina…
***
Sedamsto svjetlosnih godina kasnije zovem Fabija i pitam:
A-je-l-se-sjećaš kad smo onomad bili u Italiji, a ti tamo kod Rossija pitao Erika koliki mu je, a on ti odgovorio do poda?
Ne, kaže Fabio.
A niš, malo sam razočarana, zanimalo me je l’ traumatično za malog dečka kad čuje tak nešto, da je nečiji pimpek do poda, kuiš djeca ne kuže sarkazam, sve shvaćaju doslovno…
A čuj, i moj je danas do poda pa nije bilo nikakvih problema, umiruje me Fabio s druge strane žice.
Rodila Majka Junaka!
Post je objavljen 31.05.2007. u 11:32 sati.