...U bivsoj Jugoslaviji kulturni model izrastao je iz ideologije,a zasnivao se na stalnom strahu od neprijatelja,unutrasnjeg i spoljasnjeg,stalnoj borbi(klasnoj,ideoloskoj)protiv svjetske zavjere i vjeri u neraskidivo jedinstvo naroda i vodje,kao inkarnacije drzave,klase i partije.Sve te stereotipe preuzeo je srpski rezim,i to se desavalo postepeno,pa su se na prvim mitinzima mogle vidjeti i Titove i Drazine i Miloseviceve slike i zastave s petokrakom i sa ocilima,s tim sto se komunisticki internacionalizam,
radnicka klasa i bratstvo i jedinstvo vrlo brzo zamjenjuju nacionalistickim parolama,ocekivana sretna buducnost odmah mijenja mjesto sa herojskom prosloscu,a komunisticka doktrina povlaci se pred pravoslavljem.Novi kulturni model snazno je promovisan u umjetnickim djelima,posebno poeziji i novokomponovanoj istoriji,pa su pjesnici i pisci postali prvoborci nacionalisticke revolucije.Sve su to snazno podrzali mediji u sluzbi rezima,okupirajuci gotovo u potpunosti prostor javnog mnenja,
podsticuci masovnu histeriju i ubijajuci istinu na svakom koraku.Ostala je samo masa na politickoj pozornici,pojedinci su odbaceni.Hana Arendt je napisala:"Totalitarizam je sistem koji se trudi da ljude ucini suvisnim".I ti,rijetki pojedinci koji misle kriticki naprosto su izbaceni na periferiju drustva i oznaceni izdajnicima.
Kaze Filip David u ZAPISIMA IZ MRACNIH VREMENA:"U drustvu koje ne uvazava argumente pojedinac je bez ikakve moci,njegovo suprotstavljanje proglasava se intelektualnom paranojom,sto ono u populistickom okruzenju i jest.On je izoliran kao sto se izolira svaki opasni virus".
Krojaci javnog mnenja stvorili su poseban oblik izoblicavanja stvarnosti,u kojem se gube sve norme i sva dotad uobicajena shvatanja.Iznosenje dokaza o velikim slucajevima korupcije i kriminala samo je zabavno stivo u zutoj stampi i povod za zabavu i duhovite dosjetke poslanika u skupstinskim klupama.
Vijest da su politicki lideri prisvojili milione dolara nailazi na tiho odobravanje.Istina o genocidu u Srebrenici,o ubijanju Sarajeva,o masovnim zlocinima u Prijedoru,o progonima u Bijeljini udara u zid ravnodusnosti.Ubijanje djece,silovanja,zvjerstva raznih vrsta,sve to ne izaziva cak ni cudjenje.Vjernici pozdravljaju rusenje bogomolja,profesori ubijanje djaka,a ogromna mreza ravnodusnosti prekriva mirnu savjest miliona ljudi.
Nevjerovatna je istrajnost obicnih ljudi koji,zatvorenih ociju,nastavljaju ispunjavati apsurdni nalog da lazima sire istinu o svojoj borbi,uzivajuci u svojevrsnoj"religiji rodoljublja",kako bi to rekao Migel de Unamuno.Na pitanje kako tumaci ponasanje obicnih Srba prema svojim komsijama,Alija Isakovic kaze u jednom interviewu:"To je programirana mrznja koja ce srpskom narodu nanijeti najvece nedace za dugi period zajednickog zivota na ovim prostorima.Ta politika uci svoje ljude da su neravnopravni ako su ravnopravni.Da su ugrozeni ako nisu dominantni".
Da li su za sve krivi iskljucivo pojedinci,ili ima i onoga sto bi se moglo nazvati kolektivnom krivicom ili bar kolektivnom podrskom rezimu?Da li su krivi i manipulatori i manipulisani?
Istorija totalitarnih pokreta,a posebno nacionalsocijalizma,i ovdje daje mnoge odgovore.Kolektivna odgovornost je"ugradjena"u program,njegovana,podsticana i razvijana svim sredstvima.U Bosni posebno,jer Bosna je,za razliku od Jugoslavije,imala izgradjen vjekovni model zajednickog zivota,
specificni kolektivni identitet koji je nadilazio vjerske i druge razlike.Uciniti sve Srbe,ili sto veci broj njih,saucesnicima,to je bio prvi zadatak ideologa etnickog ciscenja.Jer,kako kaze Noel Malcolm u knjizi BOSNA-KRATKA ISTORIJA(BOSNIA-A SHORT HISTORY)funkcija etnickog ciscenja,tog modernog oblika genocida,bila je"da protjera dvije etnicke populacije i da radikalizira trecu",to jest da kolektivnom krivicom veze sve slojeve srpskog stanovnistva,pogotovo one neodlucne.Masovni zlocini,ubijanje djece,silovanja kao metod rata,logori,protjerivanja,rusenja svih dzamija na teritorijama pod kontrolom Karadzica-to je bila poruka svim Srbima:za ovo smo svi krivi i,ako bude trebalo,svi cemo odgovarati.
Progonjeni su i zatvarani oni Srbi koji su odbijali da ucestvuju,a svi su,bez izuzetka,morali bar jednom ici na front ili preuzeti nekakav ratni zadatak,da niko ne bi mogao reci da nije bio ukljucen.Vlast je podsticala otimanje tudjih kuca,pa je cak i pozivala Srbe iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine da slobodno dodju u Bijeljinu i da izaberu kucu koju zele,i sve ce to biti njihovo.Danas je to zamijenjeno dodjelom besplatnih placeva srpskim izbjeglicama,a cilj je ostao isti:sto veci broj saucesnika u zajednickom poduhvatu...
(Jusuf Trbic-"GLUHO DOBA")
Post je objavljen 31.05.2007. u 11:03 sati.