Pregled posta

Muškarci i žene u razgovoru

Nedavno sam pročitao knjigu od Deborah Tannen: «Ti to baš ne razumiješ.» Knjiga govori o komunikaciji, razgovorima, o tome kako razgovaraju muškarci, a kako žene. Meni se knjiga jako svidjela, saznao sam puno toga novoga, razumio puno toga što prije nisam. Knjigu sam posudio u knjižnici. Izdavač je Izvori, izdanje na hrvatskom jeziku je iz 1998.



Knjiga ističe puno više razlike, nego sličnosti, ali ne zato da se muškarci i žene udalje, nego da bolje razumiju kako stvari funkcioniraju i da se tako približe jedni drugima i ostvare bolju komunikaciju. Stoga ću ovdje pisati o razlikama, da ih lakše premostimo.

Muškarci i žene imaju različite načine na koji pričaju i što žele govorom postići. To je genetski, podsvjesno i postoji još od trenutka kada počnemo govoriti. Muškarci i žene imaju različit pogled na istu situaciju. Često puta istu igru, igramo po različitim pravilima.

Kada muškarci razgovaraju, njima je jako bitno, da li sugovornik govori s visoka ili s niska ili ravnopravno. Muškarci u razgovoru paze, da im tko ne naruši samostalnost i slobodu, da ih ne ponizi, da se ne osjećaju manje vrijednima.

Žene u razgovoru traže bliskost, podršku, potvrdu osjećaja, razumijevanje, zajedništvo, sličnosti, poistovjećivanje, približavanje, izbjegavanje sukoba i izdvajanja.

Ženski razgovor je simetrija, oboje se bore za isto - bliskost. Muški razgovor je asimetrija, oboje se bore za prevlast - razgovor kao natjecanje tko je bolji.

Kako izgleda kada se igraju dječaci ili miškarci:

Kada se igraju djevojčice ili žene



Razgovaranje o problemima:

Kada žena razgovara o svom problemu od sugovornika želi ćuti: razumijevanje, suosjećanje, podršku, potvrdu osjećaja, vlastito identično iskustvo, osjećaj zajedništva



Kada muškarac kaže svoj problem od sugovornika želi: umanjivanje problema i rješenje problema



Jedan muškarac se ljuti na svoju prijateljicu, koja je stalno pričala o svojim problemima, a nije ništa poduzimala. «Ima li smisla više o tome govoriti? Žene pričaju i pričaju i pričaju, muškarci kažu problem, nađu rješenje i razgovor je gotov.»

Žene govore o problemima, da se povežu i ostvare bliskost, dok muškarci govore o problemima, da našu rješenje za problem.

Muškarci govore više u javnosti, žene govore više u privatnosti

Muškarci se bolje osjećaju govoriti javno, žene privatno. Muškarci puno više vole govoriti o nečemu općenitom poput sporta, auta, posla, kompjutera, politike nego o osjećajima, problemima, zdravstvenim tegobama. Žene puno više vole pričati o onome što je privatno poput problema, ljubavi, zdravstvenih tegoba, odnosa sa susjedima, tko je što rekao, vidio, što je tko osjećao, a ne vole puno pričati o stvarima, sportu, politici, o nečem općem.

Muškaci vole razgovorom obavještavati i izvještavati, prenositi obavijesti i informacije (što ja radim na svom blogu ), žene više vole uspostavljati odnose, usklađivati iskustva, raditi na bliskosti i povezanosti.

Kada dva muškarca razgovaraju to obično izgeda ovako: Sjede daleko jedan od drugoga, ne gledaju se u oči, nego u nešto drugo, a samo povremeno u oči, nisu okrenuti tijelima jedan prema drugome, ne dodiruju se tijekom razgovora, pričaju o općim tema, jako malo o privatnim, na jednoj temi se zadrže kratko i prelaze na drugu. Nekada u pola sata pričaju o 55 različitih tema.

Kada dvije žene razgovaraju to obično izgledao ovako: Sjede jedna blizu druge, gledaju se u oči većinu vremena, dodiruju se rukama tijekom razgovora, pričaju o privatnim temama, govore sitne pojedinosti, tajne, ispovijesti, analiziraju u dubinu, o jednoj temi pričaju dugo i naširoko i nadugačko, izbjegavaju sukob, traže sličnosti, razlike svode na minimum, traže podršku.

Muškarci trebaju više prostora pa ne sjede blizu, ne dodiruju se, ne gledaju se u oči, nije im toliko bitna bliskost više vole nezavisnost. Muškarci slabo pričaju o privatnim stvarima, jer se boje ranjivosti, poniženja, ismijavanja pa, ako baš moraju o tome govoriti radije će o tome govoriti sa ženom nego s muškarcem. Kod žena je drugačije, one traže bliskost, zajedništvo, zavisnost, boje se izdvojenosti, izoliranosti, samoće i udaljenosti.


Kada međusobno razgovaramo trebamo se naći na pola puta, jer ako svatko stvari gleda na svoj način nastaju nesporazumi i svađe.


Post je objavljen 30.05.2007. u 22:31 sati.