Ako su kriteriji za proglašenje najboljih kompanija u državi samo čista zarada, onda je titulu mogla odnijeti i kakva zločinačka organizacija; ona bi sigurno pobijedila po svim ekonomskim pokazateljima, od ROA do ROE ili koja je već metoda korištena pri ocjenjivanju.
Nevjerojatno je da kompanija koju bi trebalo sakriti pod tepih od razvijenih tržišnih ekonomija, koja je kao monopolist kočnica normalnom razvoju telekomunikacijskog tržišta i koja je (uvijek uz podršku države i korumpiranih političara) iskoristila svoj monopolistički položaj i naplaćivala proteklih godina usluge po nekoliko puta većoj cijeni nego joj je bilo potrebno za i dalje profitabilan rezultat, proglašena u neku ruku primjerom dobrog poslovanja. Zamislite kolike su nepotrebne milijarde kuna hrvatski građani i poduzeća uplaćivali proteklih godina za telefonske račune umjesto da su ulagali u razvoj ili bilo što drugo? Kao i u slučaju INA-e građanima će biti omogućena kupnja mrvice dionica ove kompanije pa će se odgovornost za pljačku i rasprodaju državnog srebra lijepo podijeliti na sve.
Pljuvanje po Bandiću
Nevjerojatan je nesrazmjer negativno intoniranih medijskih refleksija i dosadašnjih izbornih rezultata aktualnog zagrebačkog gradonačelnika. Gotovo da ne mogu pronaći novinski tekst u kojemu se Milana Bandića ne provlači u kontekstu bahatosti, nepopularnosti u vlastitoj stranci, sukobima sa svim i svakim te primitivizmom uopće. S obzirom da navedeno stanje traje već godinama, od afera sa alkoholizmom i bijegom od policije, plaćenim oglasima koji komentiraju sudske odluke i slično, pa naovamo, pitam se imaju li akutalni mediji uopće kakvog značajnijeg utjecaja na biračko tijelo ili su definitivo ogrezli u kontempliranju koje običan pučanin teško može dokučiti.
Pojednostavljeno razmišljajući, obični su građani vjerojatno (možda još iz starog sistema) poprilično siti salonskih političara (ljevičara i desničara), a primjera gacanja po blatu u predgrađima bez infrastrukture ima sve manje. Fizički vrlo slični (mršavi i ležerno bradati) pokojni Račan i vrlo živ Bandić, vjerojatno su se najviše razlikovali upravo u tom pristupu životu i radu; Račan bi sve rješavao za stolom i telefonom, dok bi se ovaj drugi znao spuštati na najniže organizacijske razine ali ne na promidžbeno-akcijski način sa gomilom novinara, nego često i iskreno sa praktičnim namjerama.
Osim toga, što je SDP izvan Zagreba? U Slavoniji gotovo da ne postoji – Osijek je definitivno preuzela desnica, u Dalmaciji su ga napustili oni koji se smatraju pravim ljevičarima, a u Istri vjerojatno nikada neće pobijediti. Iz Varaždina im prijeti vlastiti koalicijski partner Radimir Čačić pa u konačnici SDP = gradska organizacija Zagreb = Milan Bandić. Tko misli drugačije, molim da me ispravi...
Žena političar/ka
I još nešto, da ne bi ispalo da osobno simpatiziram Bandića, ovdje bih se ogradio; po meni osobno, idealan političar/ka bila bi žena, skromna, nebahata, inteligentna, vrhunski školovana, sa iskustvom u poslu, majka više od jednog djeteta, koja zna što je platni nalog, račun dobiti i gubitka i razliku između prihoda i profita, koja izlazi na teren bez pratnje tjelohranitelja i članova tima, koja je počela pisati blog prije nego je postala popularna i koja ima anarhističko/aktivističku prošlost, koja ne treba koalicijskog partnera već koalicijski partner treba nju, koja nema službenog vozača već vozačicu i koja također (poput Milana Bandića npr.) sudjeluje na maratonu od 42 km. Osim toga trebala bi osigurati gospodarski rast od blizu 10 % ...
Post je objavljen 30.05.2007. u 17:42 sati.