Obraza sam,
punih vrućih suza,
što ljudi me
ostaviše i iznevjeriše,
trčati stala,
bježati.
Bježati od tog
prokletog svijeta,
od tih
prokletih ljudi,
od svega.
I tad,
upoznam nju.
Tu ljepoticu,
tu krasoticu,
tu divnu prijateljicu,
što crna joj je
kosa duga i
lice mrtvački bijelo.
Ta ljepotica,
ta krasotica,
ta divna prijateljica.
Što smrtnica ne bješe,
nit' božica,
ta draga prijateljica.
I ime joj bješe drago,
iako ga ne zapamtih
lako.
I sve bi mi pomogla.
I život bi mi uzela,
ta ljepotica i krasotica,
ta divna prijateljica
što nazvaše ju
Smrt.
Matea
Post je objavljen 30.05.2007. u 16:03 sati.