Marketing
8 x 1
28.04. je Mačak navršio osmi mjesec života! puno se toga promijenilo u ovih osam mjeseci, a mi kada vidimo male bebice ne možemo vjerovat da je i on sam bio tako mali i zgužvani. već sada nam je čudno gledati fotke iz bolnice, prisjećati se prvih dana doma... sada je to već veliki mangup koji stalno nešto izvoljeva "dadada", "tatatata", "babababa"... pa hoće stajati, pa želi da ga nosimo, pa oće sisati, pa oće ovo, ono, pa neće spavati... u početku ga nitko osim mene i najmilije nije želio držati, "plašili" su se, a sada se svi žele natezati s njim. počeo je i ruke pružati da se ga uzme, a to pali kod svih.
osim što je Mačkovih osam mjeseci, jučer nam je bila i prva godišnjica braka. ne želim iznositi detalje, ali napomenut ću da mi muški nismo baš neki lumeni za te godišnjice, suprotni spol je tu puno jači. ženama to uvijek više znači i više se potrude oko poklona ili nekog iznenadjenja, dok mi muški tu u principu štekamo, imamo možda koji sjajni trenutak, ali to je samo bljesak koji se već do iduće godišnjice ugasi... mi smo jučer bili u Humu, na mjestu gdje smo se i vjenčali. nas je bilo tada 14, isto koliko i registriranih građana Huma. pjevala je klapa, padale su latice kestena pod naletima vjetra, i moja draga i ja (sa kumovima i pred matičarkom) ispod tog kestena rekli smo "I DO" (više se ne sjećam je li to bilo prihvaćam, pristajem, uzimam ili samo da)! moja lijepa supruga je dolazila do mene u pratnji oca dok je klapa pjevala "projdi vilo" i suze su se caklile u očima na stihove "ti zanesi dite moje" jer svi smo znali što taj trbuščić skriva. ujutro sam pitao svoju majku hoće li plakati "ma da, zašto bih plakala!?!" bila je odrješita, šta mislite tko je najviše plakao toga dana? bilo nam je lijepo tada i bilo je lijepo prizvati sjećanja na taj dan, pojesti fuže i njoke i uživati u prekrasnom danu. putem smo vidjeli i dvije srne,a da bi Mačak bio miran u autu posudili smo jednu štaku! put do huma je trajao oko sat vremena i on je cijelo vrijeme držao štaku i gledao u njezino crveno mačje oko, kao da je hipnotiziran...
dan prije, u subotu, smo čak bili draga i ja, sami, bez Mačka, vani-prvi put unazad osam mjeseci. ošli smo na koncert Olivera Dragojevića koji se održavao na trgu. Mačka je pričuvala nona servis i kad smo se vratili doma, u 23:00, oni su se uspavljivali u sobi jer se Mačak bio probudio već u 22:30. odmah je skužio da nešto ne štima i više nije želio spavati, svakih pola minute je dizao glavu da provjeri je li nona još tu 
Post je objavljen 30.04.2007. u 12:23 sati.