Ne znam kolike su temperature ovih dana vani, ali vruće je jako. Naš Mačak se oznoji već od sisanja, a kamoli neće dok lumpuje po kući... I dok spava znoje mu se loknice koje mama ne da da ošišamo, a ja se prijetim... Prekrasne su, ali ako je djetetu vruće zbog njih, on hladan, a glava znojna...
Nije me bilo već dugo na blogu jer se brod vratio s remonta i počeli su (pro)ljetni tereni. Izmjerili smo nasred sjevernog Jadrana i temperaturu mora od 21 stupnja, mada se u dubini još uvijek drži 12-13 (11) stupnjeva. Hrabriji se već kupaju bez beda po lokalnim plažama, a turista ima u umjerenim količinama, većinom penzići. Ovih dana dok me nije bilo učinilo mi se kao da je Mačak napravio skok u razvoju! Mislim mi se svakim danom budimo, silom prilika, oko šest i onda se igram s N-om do oko 7:30, ali nekako mi to vrijeme nije dovoljlno da ga u potpunosti doživim i spoznam sva dostignuća prethodnoga dana. Naime, nama izgleda kao da si Mačak svakoga dana zada neki zadatak i onda to uporno cijeli dan vježba, slijedećeg dana ide novi zadatak itd. Već je jako uspješan u dizanju i diže se uz sve i svašta, pa čak i uz stvari gdje je to skoro nemoguće, kao npr. zid, jer se nema za šta primiti. Kao posljedice tih nemogućih misija su udarci i modrice. Jednog dana ima modricu na nozi, pa ogrebotinu na licu... Jutros je počeo i skakati na koljena, u smislu da nekako leži na trbuhu i onda skoči na koljena. Sjedenje, pomaci u raznim položajima, vrtnja, ovo, ono, sve je to apsolvirano i super ga je gledati kako iz dana u dan napreduje i sve sigurnije vlada svijetom oko sebe... Radi njegove spretnosti i znatiželje već prije smo maknuli stol sa sredine dnevnog, poskidali ručke s regala jer se po njima penjao na regal i otvarao ladice pa si je pričepio prste, obložili smo jedan radijator nekim jastučićem, pa kad je apsolvirao dnevni počeo je zauzimati i blagavaonu i brisati pločice svojim puzanjem (naravno partizanskim stilom). Tu smo trebali maknuti cvijeće jer je jedan veliki već srušio i prosuo zemlju, moramo micati i paziti da se ne penje uz stolice jer su nestabilne za jednog penjača, a jučer je otkrio utičnicu i pokušao je gurnuti prste unutra, ali je tata bio pronicljiv i već prije zaštitio dotičnu da dijete ne može staviti unutra baš ništa, a ne samo prste (nažalost ni mama zbog zaštite ponekad ne može staviti unutra utikač :). No moram ga pohvaliti da je počeo učiti i kako se „pravilno“ puže. Stane na sve četiri i krene dobro, ali pretpostavljam da misli da mu je brži partizanski stil, pa se baci na „patos“ i onda puže po svoje. A, moram priznati da je ful brz!
Život bi nam bio super još samo da spava noću, ali nažalost tu smo uvijek na mrtvoj točci. Jedina promjena je što ga sada rijetko nađemo u ležećem položaju kad se probudi, većinom sjedi ili stoji uz ogradu krevetića. A najslađi je ujutro oko šest kad se probudi, makar mi prvih pola sata samo škiljimo i vidimo tek kroz maglu, a on se digne na nogice i gleda nas smije i „zove“... nema slađeg djeteta, makar ga na tren "zamrziš"...
...još samo po ure sin moj!!!
Post je objavljen 14.05.2007. u 14:59 sati.