Jučer je moja prijateljica postala baka.
Rodio se Lukas.
Kažu isti svoj djed...djeda zovu Žuti,a on se rodio žut.
Tako sam sretna.Zagrlila sam ju i rekla:"Čestitam,draga moja prijateljice-bakooooo!!!!"
I smijale smo se.
A ona je samo par dana prije imala infarkt.
Sad će svi pomisliti:nekakve starice!!!
Ne,nismo....Upravo se radi o tome da ništa više "nije po redu".
Smijale smo se,pile kavu,šalile se na račun naših godina...Zaključile smo da ove godine ne možemo u Umag na odmor jer ona ne smije na sunce niti uopće na vrućinu.
A ja mogu...još uvijek.
Osjećam se kao ptica.I zaljubljena.I voljena.I mogu još trčati.
Ljuta sam na nju što još uvijek drži cigaertu u ruci i odmah pripaljuje drugu.Kako da joj kažem da bi mi bilo teško da ju izgubim ili ne daj Bože dolazim posjećivati a ona kao biljka leži na krevetu.
Pile smo kavu,smijale se,prisjećale starih dana i zabavljale svojim kikotom ljude na ulici sjedeći pored otvorenog prozora.
Onda sam požurila do urara promijeniti dragomu bateriju u satu i usput cunjala po "Terranovi",kupila sinu traperice...a sad odoh gledati "Premonition" sa Sandrom Bullock.
Sutra ću vam reći je li dobar film.
Nadam se da je...više ću film gledati radi onog zgodnog doktora iz "NIP TUCK"-a ("Reži me") :))
Post je objavljen 30.05.2007. u 15:30 sati.