Marketing
...
stalno razmišljam o nama, o zajedničkim trenucima, o ljubavi...
stalno se pitam što će biti s nama kada usnama sudbinu dotaknemo...
i kad istina na vrata pokuca...
mislim kako smo mladi, a više nismo slobodni...
trebali bi proživljavat svaku sekundu kao da nam je posljednja...
ovdje i sada, bez razmišljanja i ne pustiti ju...
samo samo što nismo ušli u taj novi, neobičan i tajanstven svijet odraslih...
već sada imamo planove za sutra i sami sebi govorimo da nema vremena...
a vrijeme stvarno leti, a mi ga nemožemo usporiti...
niti zaustaviti, ma koliko god to htijeli...
do sada smo živjeli svoje živote poput uspavanih labudova...
ali došlo je vrijeme da očemo još dublje utonut u san...
taj naš put je milostiv bez kraja, pužemo jedno uz drugoga...
dok se pakao smrzava u mojim očima, Bogovi kleče ispred naših grijeha...
a mi pokušavamo biti ono što nismo...
oči su mi već polako umorne i traže odmor...
jer teško je gledati kako se hrpa mojih frendova pretvara u ozbiljne ljude...
a ja tu nemogu pronaći sebe...
i malo po malo, sve to mi se čini zastrašujuče, kad se pogledam u ogledalo...
kao da vidim nekog drugog, ne prepoznajem se...
više ne mogu gledati kako se naš svijet oko mene ruši...
to me dotuklo, a naš kraj sve je bliže...
imam puno uspomena i sjećanja, ona lijepa bit će zauvijek u meni...
a ona ružna će postati samo šaka pepela...
sada tek shvaćam da je lakše kad pod otvorenim nebom visiš sam...
kad svaki dio nekog, kad sebe znaš...
ali ta sreća je gotova...
sve vas trebam kao zrak u grudima, i uvijek sam bila ona koja oprašta...
ali neka boli, kada se voli, sve se lakše zaboravlja...
jednog dana neću pamtiti vašu boju glasa niti osmijeh...
ali pamtit ću oči, u njima nebo, oblaci i sav moj svijet...
bez vas već sad propadam dan po dan, a šta će biti kasnije?
vi ćete ostati, mi otići, a moj život nestati...
i sad znam da nisam smjela, jer bez vas sve boli...
sreća je bila i otišla kao prah u vjetar i neće čekati...
ali moja duša će se i bez mene svega ovoga sijećati...
da sam upoznala anđelčiće koji su me ispunili srećom i učinili me boljom...
a sada samo vrištim i bojim se, da li ću ikada vidjeti ono gore...
Post je objavljen 30.05.2007. u 14:53 sati.