Odmah nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990.god. Danom državnosti bio je proglašen 30.svibanj. U Hrvatsku sam se vratio 25. lipnja te godine a od 1.srpnja počeo sam radiiti u Zagrebačkoj filharmoniji. Već u jesen, izabran sam za ravnatelja, i uz ostale projekte, osmislio sam veliku svečanost za prvi Dan državnosti mlade Republike koji se trebao slaviti 30.svibnja 1991.god. Bio je to "Mozartov festival". Iako u predvečerje rata, iako se već u mnogim krajevima Hrvatske pucalo, Mozartov festival je bio ogroman uspjeh za Zagrebačku filharmoniju. Umjetnički, jer je pod ravnanjem Kazushija Ona razbila mit o tome kako ZF nezna i ne može kvalitetno svirati Mozarta, financijski jer smo okupili veliki broj sponzora, društveni, jer takvog spektakla u Zagrebu još nitko nije organizirao i politički, jer se Dan državnosti slavio uz Mozarta, čime je Hrvatska jasno pokazala svoju europsku orjentaciju i svoju želju za mirom a ne ratom. Spomenuo bih još i to da je sve to bilo dogovoreno i usklađeno s tadanjim državnim vrhom.
Ideja je bila, održati Festival Zagrebačke filharmonije (danas bi se to reklo kao "brand") i u buduće i zauzeti prazan prostor u kulturnom životu Zagreba pri kraju sezone. Nažalost već moj prvi nasljednik na mjestu ravnatelja ZF, vodeći se njegovom omiljenom maksimom "što manje rada to bolje" odmah je ukinuo Festival ZF misleći kako šteti meni. Ne, naštetio je ZF i kulturnom životu Zagreba.
Post je objavljen 30.05.2007. u 07:34 sati.