Marketing
...bez mene...
često ljubav tako prolazi
neosjetno preko večeri
u svetloplavom bojom usana
hladan pogled iznad ramena
i opreznost do novog susreta
ne trudi se da budeš jedina
ne trudi se da budeš jedina
mrtva lica vladaju
jezikom rijetkim i teško razumljivim
i tu nema mjesta za tebe
a kad suze igraju
razlozi se povlače
pred iskušenjem da se zaboravi
i da borba nikad ne
ne ugasi proljeće u tvom srcu
i da uspiješ
bez mene...
znate onaj nepatvoreni miris kiše...kada se zrak u sumrak giba od svježine... kad zemlja diše i miruje u tisuće boja i pogleda...kad se svijet čini pandorinom kutijom u kojoj nije ostala samo nada...
toliko želja koje mom umu neće nikad biti dopuštene željeti...
kad osjećaji postaju tjelesni...
i kad bih toliko željela napisati nešto što će moju budućnost usmjeriti u određenom pravcu (možda ne i svijetlijem, ali)...zaista ljudi ne znaju što je dobro željeti...
repete...
ograničenost...ta toliko bolna mana...
život je lijep, zaista jest...u svim svojim monotonijama...
ponekad su snovi ljepši od stvarnosti...
ponekad treba znati kako krenuti naprijed, ponekad je dobro postati nešto osim mrava u smoli...
ponekad, zaista, svijet bi trebao biti...ne znam, ljepši, bolji, pravedniji...
za koga?
sve je to ponekad...
i kiše u sumrak, i sasušena ruža, i plač nečiji na tv-u, i tama, i sjećanja...i sve to...i ništa od toga....i tisuću i jedna nit...
i moja pretjerana sentimentalnost kad poželim da sam na tren netko tamo...
i mnogo tih i...
i sve je tako..tako...nedorečeno...
..............................ne znam dal razumiješ, ali volim te.......................
Post je objavljen 30.05.2007. u 01:43 sati.