Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/akira17

Marketing

heya!!

Ev nešt i o meni, kao što sam rekla.......

Dolazim iz Slavonskoga Broda.....
17 mi je god i idem ne planirano u poljoprivrednu školu, jest da mi dosta teško ide zbog nenadanih i neplaniranih događajal' ok....
Kad sam imala 11 god. počeli su anime digimoni i voljela sam ih gledat, to je bio prvi i jedini anime koji sam tada gledala....
Gledala sam sve tri sezone koje su bile kod nas na novoj-tv....
Gledala sam i mjesečevu povremeno, te witch....
Sada već jako dugo nisam gledala niti jedan anime....
Zasad sam na modemskoj vezi, al kad dobijem adsl uskoro, vjerojatno ću pogledat i ostale sezone digića......

Obožavam slušati glazbu
Sad trenutno slušam rock, metal i slično.....
Volim slušat i Japanski rock najbolja grupa koju zasad slušam je High and Mighty Color....

Inače crtam anime, pravim manga stripove, pišem pjesme i priče.....
Dosta toga proizlazi iz moje duše......

Ne mogu reći, nisam paš imala sjajan život, uvijek je sve bilo protiv mene....
Nisam imala prijatelja, ljubavi,sreće,zdravlja,škola užas.....
Ama baš sve je bilo protiv mene.....
Imala sam poprilično jeben i jadan život................................................

Kakva sam izrasla?
Onakva u kakvim sam uvjetima živjela , mislim da sam i super, mnoge bi se osobe na mom mjestu već odavno ubile.....
Al' ja na neki način živim, možda pišući pjesme i priče, ne znam.......

Uvijek sam tužna i bezvoljna, al' naravno to niti ne smjem pokazat..
Ne smijem nikom pokazat koliko sam zapravo slaba i ranjiva, pa sam jedna od onih koja tugu prekriva bijesom i mržnjom....
Vjerujte mi drukčije ovdje nebi mogla opstat.......

Ponekad mi stvarno dođe da se ubijem, al' umjesto žileta uzmem olovku i suznih očiju mutnim pogledom pišem, najgore trenutke, najteže osjećaje na papir.....
Zbilja se nadam da netko neće pronać te moje spise, a i pjesme koje stavljam na blog, . odraz su moje "sreće"....

Kad netko kaže da pazim da izaberem pravi put, ja samo u sebi mogu reći da sam na krivom putu već šest godina........
Al et, valjda sam ja odabrala taj put, ko će ga znat......
Možda da tada nisam bila toliko glupa ne bi sada ispaštala i patila......

Htjela bi zbilja otići jednom u Japan zato što je to drukčija civilizacija od naše....
Htjela bi se maknit malo od ovoga usranoga mjesta.........................................

Et to vam je skraćena verzija mog jebenog, utučenog života.
Ko bi rekao da ima takvih ljudi ko što sam ja.........................
Možda je to netko upravo u vašoj blizini, a et!!!!!!!



seeya!!
people!!!

Post je objavljen 30.05.2007. u 00:51 sati.