
Jednom su mi rekli da nije dobro druge podređivati svojim željama jer tada na nekoj razini nesvjesno utječemo na njihove živote. Kao kad otpuhnete trepavicu ili vidite zvijezdu padalicu.
Ali istina je da ih mi ne podređujemo nama, samo zavaravamo sebe. Koliko ste puta u svoju budućnost uključili nešto ili nekoga i jednostavno se izjalovilo i ostali ste praznih ruku kad ste shvatili da se to neće dogoditi?
Ja volim planirati, razmišljati o budućnosti, dopuštati joj da me vodi, da joj se veselim… ali sve više i više shvaćam kako to baš i nije dobra ideja. Samo što vi sanjate ne znači da se taj netko/nešto s tim slaže.
Planirate kupiti nove cipele i jasno ste si zacrtali trenutak kad ulazite u dućan i kupujete ih. Ali dodđete tamo i shvatite da vas žuljaju i ne možete ih kupiti.
Planirate se zaposliti u velikoj tvrtki koja baš traži tek diplomirane ________ , ali ups… diploma vam neće u ruke.
Planirate s frendicom na more i vec ste kupili badić i isplanirali sve dane koje ćete tamo provesti, ali… frendica ne ide s vama. Odlučila se radije na put s dečkom.
Planirate dijete jer ste vec nekoliko godina u braku i zamišljate se kako ćete za godinu dana ljuljuškati bebu u kolijevci. Ali… baš vam je sada muž priopćio kako ne voli djecu i nema šanse da posije sjeme na ovom svijetu.
I mogu tako nabrajati u nedogled…
Bilo bi dobro da u jednadžbu budućnosti polako uvrštavate samo poznate varijable onakvim redoslijedom kakvim dolaze. Ja više neću riskirati nepoznanice. Kategorički odbijam planirati svoj život dalje od mjesec-dva unaprijed.
Sad mlatim praznu slamu jer mi neće uspjeti, ali ipak bi vrijedilo pokušati.
Paix je u životnoj školi naučila još jednu lekciju: Budućnost je jednadžba s previše nepoznanica. I na kraju često ne ispadne rezultat koji ste si zadali.
.
Post je objavljen 30.05.2007. u 20:33 sati.