U duhu novoosvojene pozicije glavnog inkvizitora nastavljam s maltretiranjem i živciranjem Alkiona i njegove idealizirane osobnosti:
Mi vama Zakone, a vi se … snađite sami:
Morsko ribarstvo je djelatnost koja se obavlja na moru i pravno ga određuju dva zakona: Zakon o plovidbi na moru i Zakon o morskom ribarstvu (sa svim podzakonskim aktima i propisima koji prate oba zakona ). Htio bih se osvrnuti na neke probleme u vezi ova dva zakona. Naravno, ove riječi koje slijede shvatite isključivo kao moje viđenje problema i uzmite u obzir da nemam obrazovanje pravne struke niti sam zakonodavac.
Oba ova zakona razgraničavaju područje Jadranskog mora svaki na sebi svojstven način te je veoma otežano zaključiti koja djelatnost je u kojoj zoni dozvoljena, a koja nije. Tako na primjer jedan zakon zapadnu obalu Istre tretira kao vanjsku zonu, a drugi zakon taj isti teritorij do 12 nautičke milje opisuje kao unutrašnje more, a preko 12 nautičkih milja kao vanjsko more. Razlike je lako opravdati jer Zakon o morskom ribarstvu priprema i predlaže Ministarstvo poljoprivrede, a Zakon o plovidbi na moru Ministarstvo prometa …Baš me zanima koliko koraka ima od jednih do drugih vrata? Da bi se oba zakona usuglasila trebalo je samo malo dobre volje. U nekim segmentima ova dva zakona su čak i u suprotnosti. Zakon o morskom ribarstvu dozvoljava ribolov na cijelom teritoriju zaštićene ekološko ribolovne zone (ZERP), dok Pomorski zakon ograničava plovidbu do granica unutrašnjeg mora (12 nautičkih milja od obale).
Slažem se, naravno, da zakone trebaju predlagati i u potrebnoj formi ispisivati stručnjaci pravne struke, ali samo u smislu prava i pravnih odrednica. Dozvolite mi istinitost tvrdnje: ti isti stručnjaci prava ne poznaju osnovne odrednice ribarstva kao djelatnosti, strukturu i način upotrebe ribarskog alata, ponašanje i karakteristike određenih vrsta morskih organizama, meteorološke i ine prilike za plovidbu po moru, navigaciju, mehaniku motora, brodogradnju i ponašanje određenih vrsta i tipova brodova…Dakle, uz dužno poštivanje njihovog znanja, bez stručnjaka iz svakog od ovih i ostalih područja djelatnosti na moru, zakon će biti suhoparan, prepisan iz zakona neke druge zemlje i neprimjeren uvjetima kod nas. Ne sjećam se, u mojoj povijesti bavljenja ribarstvom, da je itko ikada pitao ribare o bilo kojem problemu koji zakon tretira. Možda razlozi leže u podcjenjivanju znanja i obrazovnog nivoa populacije koja se bavi ribarstvom, relativno malim brojem fizičkih i pravnih osoba u ovoj djelatnosti, velikim prostorom na kome se djelatnost odvija, nemogućnošću organiziranja i grupnog djelovanja, nepostojanje profesionalne logistike za bilo koji segment ove djelatnosti i td. Ipak, ne treba zaboraviti da je ovo jedna od rijetkih djelatnosti u koju država ulaže vrlo malo ili ništa, a dobija više nego od brodogradnje (možda i od turizma ali se nitko ne usudi ustanoviti stvarno stanje).
Iz svog iskustva znam da ribari imaju vrlo jasan i pozitivan stav o potrebi zakonskog reguliranja svih poznatih elemenata ribarske djelatnosti na moru: vrste, količine i veličine alata, dimenzije brodova i jačine pogonskih strojeva, podjele mora na zone djelatnosti, profesionalnog i sportskog ribolova, ekološkog očuvanja mora kao cjeline i očuvanja vrsta od prekomjernog lova, ribolovnog napora u skladu s planovima i programima održivog razvoja…
Naravno, nisu ovo svi problemi i nije mi bila namjera samo kritizirati. Želio sam tek ukazati na neke od problema kako ih ja vidim. Nadam se da će nekim slučajem i netko odgovoran pročitati ove riječi ili se i sam sjetiti da struka najbolje i najjasnije vidi i dobre i loše elemente svoje djelatnosti.
Post je objavljen 29.05.2007. u 22:05 sati.