Marketing
Pobjeći negdje uvis
Dojadilo mi je vrijeme ovih dana. Svaki dan nevrijeme ili dopodne ili popodne, ili po noći. Dođe mi da se uspnem negdje iznad oblaka gdje je Sunce ali Mjesec i Zvijezde. Sparina, vjetar, prolom oblaka, oluja, strahovi da li će mi se krov srondačiti, da li će mi led isčvokati auto, da li će se kanalizacija začepiti ili će krov procuriti. Sve mi se čini da tako nije bilo prije (ili sam ja posenilio). Mislim bilo je nevremena, ali ne baš ovako iz dana u dan. Gledam ljudi su počeli već vršiti jari ječam, i ostale kulture, a to se obično nekad radilo krajem lipnja ili kako i kaže naziv mjeseca, u srpnju. Kažem, najradije bih negdje u visine gdje ima zraka i kisika, u planine gdje miriše borovina, potoci žubore hladnom vodom. Neki dan, kad je bila sparina pred nevrijeme, osjetio sam pritisak u grudima i nekakav smradež u zraku. Kažu da su baš toga dana „tretirali“ herbicidima okolne poveće poljoprivredne površine. Sve će nas potrovati kao pacove s tim kemikalijama. Jedan poljoprivrednik koji je nestručno rukovao (nije se odmah oprao kad se vratio iz polja) dobio je gadne opekline i trovanje preko kože i kažu da je u prilično teškom stanju završio u novogradiškoj bolnici. Već nekoliko godina kod nas u Slavoniji su temperature zraka iste ako ne i više nego one dole na moru. Tamo bar ima ozona i zraka, a mi smo ovdje kao u kotlu, kao u uzavrelom loncu. Kemijam ovih dana o godišnjem i na meti mi je Dalmacija početkom kolovoza. Do tada treba bar koji dan klisnuti negdje u planine, nadisati se svježeg zraka.
Post je objavljen 29.05.2007. u 14:56 sati.