- Ne da mi se više pisat blog - kažem Igoru iz Valpova.
On u biti nije iz Valpova, ali nedavno sam ga prvi put vidio i pod utjecajem istarske medice i Los Fastidiosa koji su treštali u D Bircu (a samo je jedan takav) pitao ga jel on možda iz Valpova. Jasno da je to bilo smiješno samo meni.
Mada, ja sam zapravo lud i na trenutak sam se stvarno ponadao da je iz Valpova.
Uostalom, nedavno sam upoznao Rusina.
Sad sjedimo na pločama, zrak miriše na travu i na travu, nepce je gorko, nepce je slatko od neke razmjerno bezvezne votke s okusom, s mirisom šumskog voća, nešto je lijepo, nešto je tužno u tom svijetu oko nas.
- A daj ne seri, a baš sam ti mislio dozvolit da napišeš ono - kaže Igor iz Valpova koji nije iz Valpova.
- Onu superfnje pričicu? Kao da bi ja to pis'o - zajebavam ga, iako sam ga tri dana nagovarao da napravim priču od toga.
- Pizdo.
U mraku se čuje šuštanje rijeke, zveckanje boca, šapat i smijeh poznatih glasova, u noći koja se trudi, koja stvarno daje sve od sebe, ali joj ne polazi za rukom.
- A daj, pa to je prvo kaj čitam nakon Zagora.
- U jebote, sad si me motivirao - smijem se.
Onda ustajem, svlačim majicu i traperice i skačem u vodu. Neobično je topla, neobično je hladna, neobično je moja.
Post je objavljen 29.05.2007. u 14:53 sati.