Marketing
U ZALJEVU MALOM.............
Ovi post triba je sljedit odma posli vatala, ali falile su mi slike, a bez slika je neke stvari teško dočarat. A jugo i kiša su umišali prste.
Posli puzavice sljedilo je kupanje u Šaldun. Mislin da nema onoga u Čiovo ko se bar jedan put nije tamo okupa.
Najprije uz Balan, pa niza skale do odmarališta.
Ja san obično cupkala kroz odmaralište. Tu se nalazila taraca.
A ispod tarace su bile stine. Na taracu se vata lad u jedan kantun. Obično bi ga zauzele ekipe koje su kartale. Briškula i trešeta se igrala do besvjesti, a po taraci mali balun. Kako žene ni ovde nisu imale pristup mi smo bile zadužene za podupiranje ograde, snimanje, di je ko, ko je doša, ko nije.
A nakon svega skakanje. Ti skokovi su ponekad izazivali jezu. Skakanje sa stine.
Najprije za uzverat se do stine cili bi se izgreba i spizdija, a kad si doša gori nije bilo povratka, samo skok umore. Meni nije bilo ni na kraj pameti da skačen, ali zato je moj brat skaka. E to je još bilo i dobro, ali skakanje ispod tarace, između dvi stine, u vrlo plitko je bilo....uh....
To su izvodili uglavnom stariji momci, za ispast face. Moj domet u skokovima je bija skakanje na glavu u plitko.
Kad sad malo bolje promislin bilo bi mi sigurije da san skakala sa stine na noge. Ali ko je onda o tome mislija. Tribalo se pokazat. A bogami da je sad ne promislit, isto biš napravija koju zvizdariju. Nakon svih tih ludorija, povratak kući, pogled iz odmarališta, danas hotela, na Šaldun
I put pod noge uz skale.
Post je objavljen 30.05.2007. u 00:02 sati.