Dobro jutro...Dobrodošli u zemlju gdje nema demokracije. Nadam se da niste tek sada skužili da nema demokracije. Ako ste tek sada skužili, dugo vam je trebalo. Ako želiš nešto postati u demokratskom društvu ili bilo kojem društvu treba ići pognute glave. Kad postaneš netko i nešto onda tjeraš mlade idealiste, kao što ste vi bili nekada kada ste vjerovali u demokraciju, da idu pognute glave... Razmislite na što liči svaka državna tvorevina. Liči na prikrivenu aristokraciju, vladavinu političara - kurvinih sinova, skupine foteljaša koji se životom države igraju kao da je to monopoly. Pustimo sada onu misao da državu čine ljudi, a ne granice. Jer državu čine resursi, novac, odnosno, platežna moć njenih stanovnika. Gospodarstvo je temelj svake države. Neće ona misao o ljudima i granicama nahraniti nekoga. Resursi mogu. Tako vjerojatno razmišljaju ljudi koji se ne srame pokazati svoju oportunističku stranu. Ako već niste shvatili, ti ljudi su političari. Postoje političari koji nisu oportunisti. Dakako da ih ima. Jer takvi političari su ljudi koji za sebe smatraju da su sluge naroda i države. Oni smatraju da moraju služiti narodu i državi, a ne obratno. Sve je vezano uz materijalna dobra. Zato je vlatka pokos u novinama, a ne netko tko je u puno jadnijem stanju od nje. Novinari su od vlatke napravili senzaciju. Senzacije prodaju novine. Jer novinari znaju da u ovoj zemlji punoj siromašnih stanovnika mučenih tugom, bijeđu, gladi – udarna vijest ta i da jet set može biti jadan. Vijesti o tome kako neka majka ne može prehraniti djecu, kako se neki branitelj ubio ili kako je velika blagdanska košarica neke siromašne obitelji – jesu dosadne. A dosada neće prodati novine. Novac je sve uništio. A najgore je od svega toga to što se u toj bjesomučnoj trci za novcem zaboravlja ono što si bio prije nego što si postao trkač. Bio si idealist - čovjek koji se htio pobuniti, čovjek koji je kroz anarhiju htio uspostaviti red, čovjek koji ne bi nikad pogazio svoje stavove, čovjek kojeg je bolio kurac za ono što će drugi misliti o tebi.
Gledajući sliku naše države, vidimo puno ''ugašenih'' inividualaca, ljudi koji su pod strojem države i pod pritsikom malograđanštine, ugasili onaj svoj idealistički plamen. Ugasili su ga zato da bi postali netko i nešto u društvu kojem bi se protivili, da nisu ''ugašeni''. Postoje ljudi koji su cijelog života idealisti. Ali biti idealist cijelog života, odnosno biti nepokorena individualna duša ponosna na samu sebe zbog neslomljivosti ideala, zapravo znači i biti gladan. Ponos nije nikoga nahranio. Možda jest neke idealiste, ali to je zanemariv broj. Biti idealist, inividualac ili jedinstvena osobnost jednostavno nije isplativo u društvu. Jer društvo, odnosno država, ustrojeno je na principu košnice. Ljudi su samo pčele radilice. Nije važno tko su ni što su. Važno je samo da – rade. A koliko će biti materijalna veličina produkta ili slatkoća meda, ovisi o broju pčela radilica ili politički korektnih isomišljenika. Što je slađi med, to ćemo prije u europu – tako razmišljaju političari. Oni političari koji smatraju da narod treba služiti njima, a ne oni narodu. I ti političari, koji žele vladati, u svojoj su državi visoko uzdignute glave, dok su pred europom pognute glave. Ponašaju se ko vukovi u janjećoj koži. Kada dođu u europu skinut će svoju janjeću kožu. I s ostalim političarima jest će u parlamentu najskuplji biftek, piti najskuplje vino i meškoljiti svoje nožne prste u najskupljim cipelama. A narod neka pati, neka se sam snađe – mi im možemo poslužiti samo kao primjer. Tako razmišljaju političari. I tako narod dobiva poruku da je novac najvažniji, te bi stoga i on u političare. Tako gase svoju individualnost i to sve u čast i slavu novcu, svežnju novčanica koji samo zbog ljudskog načina razmišljanja zadržao svoju vrijednost. Komunizam, odnosno socijalizam je kao ideju vodilju imao jednakost svih ljudi. Takvo državno ustrojstvo je propalo, uglavnom zbog nepravilnog gospodarstva, ali i zbog toga što se pokazalo da netko ne želi jednakost ljudi. Taj netko su političari. Zašto bi političari bili izjednačeni s narodom, kada se mogu okoristiti njime i nametnuti mu svoj sustav vrijednosti. Komunizam se u svijetu još ponegdje zadržao. Neki ljudi ga još uvijek smatraju isplativim. U hrvatskoj je propao.
Biti individualac u ovoj državi, ideja je koja, jednostavno rečeno, izaziva podsmijeh.
Post je objavljen 29.05.2007. u 13:12 sati.