Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi.
Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemlja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.
U petak 3.VII 1992.godine u 6.20 sati,ujutro,nase selo je napala JNA zajedno sa domacim cetnicima pod komandom GOJKA JANKOVICA.Toga dana zapalili su nase cijelo selo.Zarobili su oko 50 civila,a ubili oko 30 Bosnjaka i muskaraca i zena,djece.Mi ostali smo izbjegli u sumu...Licno sam vidjela troje mrtvih,i to:Ismeta(1947.),Muneveru(1950.),Fatimu(1962.),a ranjenih cetvero:Selmu,Suvadu,Hamida
i Salema.
"MOLILA IH JE DA JE UBIJU,DA JOJ PREKRATE MUKE"
Nakon sto su nas uhapsili,odvojili su nas od muskaraca na jednoj livadi iznad sela.Nas su otjerali u naselje S..Uz put su nas vrijedjali,psovali i maltretirali.Smjestili su nas u barake,gdje su nas ispitivali,
pretresali i oduzimali pare i zlato.Djevojke koje nisu imale menstruaciju bile su u jednoj baraci masovno
silovane.Bahra i Semka su se borile sa njima.Svi smo to culi.Semka je vristala i molila ih da je ubiju,da joj prekrate muke,da je ne obescaste.Potom smo culi lupu u baraci,pa dva pucnja.Onda su Semku iznijeli mrtvu i bacili joj tijelo u obliznji sumarak.
Vidjela sam kada su Muju odveli,a moja komsinica Ramiza vidjela je kako peru krvav noz kada su se vratili.Poslije podne,tog dana,prevezli su nas u susjedno mjesto,u skolu.Smjestili su nas u jednu ucionicu.Strazar nas je cuvao ispred vrata.Tu smo ostali 10 dana.Maltretirali su nas i tukli.Silovali su nas kad god su to htjeli.I mene su tu silovali...Nakon 10 dana prebacuju nas u FISKULTURNU SALU U FOCI.
U sali nije bilo nista bolje.Hranu su nam donosili kada bi se sjetili.Ponovo su nas odvodili,maltretirali,
silovali...Zene,posebno djevojke bile su prestravljene,u stalnom soku.Ubistvo Semke trebalo je i bilo je svima opomena za neposlusnost.Radili su sa nama sta god su htjeli.Sve nase muke su gledala nasa djeca i starije osobe.Kad bi nas odvodili nismo znali hocemo li se vise ikada vratiti svojoj djeci.Sa mnom je bilo moje dvoje maloljetne djece.Kada bi me sa silovanja vracali u salu,djeca su me pitala gdje sam bila.Odgovorila bi im da sam bila na ispitivanju u policiji.U sali sam bila 30 dana,od kojih ni jednu noc nisam provela sa svojom djecom.Svaku noc su nas vodli po bosnjackim stanovima i kucama sirom Foce,gdje bi ostajali cijele noci i ujutro bi nas vracali.Bilo je neizdrzljivo.
Jednog dana su nam rekli da je Bahra otisla u razmjenu.To nije bila istina.Saznali smo da je izvrsila samoubistvo skokom sa treceg sprata.
Imena tih cetnika koji su silovali ne znam,jer se nisu nikada medjusobno zvali imenima nego nadimcima.TO SU BILI:"SRCE","TUTA","ZAGA"...GOJKA JANKOVICA SAM MEDJU NJIMA POZNAVALA.
SVI ONI SU IMALI SVOJU GRUPU CETNIKA KOJA NAS JE MASOVNO SILOVALA.Nagonili su nas na grupni seks,izmjenjivali su se na nama i sve sto je najruznije,najperverznije,morali smo im raditi.
Poslije tolike patnje mislila sam da necu prezivjeti ni ja,niti moja djeca.U sali nas je bilo 74 i mislila sam da niko od nas nece prezivjeti.
"PRIJETIO JE DA CE MI POBITI DJECU..."
Prijetili su da ce nas ubiti.Jednom prilikom me je"Tuta"zajedno sa svojim prijateljem odveo u jedan stan.Ja sam se tada odupirala i on me tu htio streljati.Prijetio mi je da ce mi ubiti djecu ili mene.
Govorio mi je da biram jedno od toga.Najvise sam se bojala za djecu,da mi djeca ne ostanu sama bez mene,jer sam znala da su mi muza ubili.Ako bi mi ubili djecu zivota mi vise ne bi bilo.Ako bi ubili mene,
djeca bi mi ostala sirocad...Tako su fasisti postupali sa nama.
Silovali su nas isti ljudi,ali su se smjenjivale razne grupe.Udarali su i samarali djevojke i zene.Podnosili su noz djeci ispod vrata.Situacija je bila gora u sali nego u skoli.U sali je bilo masovno silovanje.Nije bilo nacina na koji nas nisu mucili i ponizavali.Za njih smo bili obicno roblje u gorem polozaju nego roblje prije hiljadu godina.
Jednom je"Zaga"dosao po nas u salu.Bilo je oko tri sata poslije pola noci.Trazio je mladje zene,jer su sve djevojke vec bili odveli.Sutjeli smo svi.Nisu mogli da nas vide,jer je bio mrak.Onda su oni baterijom trazili mladje zene i poceli su pucati po sali.Govorili su da ce nas sve pobiti,da ce nam djecu zaklati.Mi zene smo morale tada ustati i oni su nas odveli u jednu bosnjacku kucu.Tamo se desilo divljacko grupno silovanje.Morali smo im raditi sve sto su nam govorili.Kad bi odbile poslusnost tukli su nas,davili,gazili nogama,zalijevali alkoholom.Kad su nas poslije vratili u salu bilo je vec oko podne.
Odmah poslije toga,jedan cetnik je dosao i htio da me siluje,tu,u sali pred zenama i djecom.Medjutim,
tu se nasao drugi cetnik,jedan moj raniji komsija,koji je ovog otjerao.Bivsi komsija me je pitao:"Jesi li to ti?Kakva si to,ne mogu da te prepoznam!?"
Imali smo vodu za pice,a kupati smo se mogli samo hladnom vodom.Djecu smo kupali u sali,u WC-u.
Dobijali smo malo hrane,tako da smo ja i svekrva ostavljale po dvije kriske hljeba za djecu,a mi smo uglavnom gladovale.Djeca su plakala.Trazila su mlijeka,vode.To nas je raspamecivalo.Nismo im mogle pomoci a morale smo ih smirivati.Nisu smjela da se pomaknu s mjesta.To nisu dali Srbocetnici.Sta bi naumili to su i radili...
Post je objavljen 29.05.2007. u 10:04 sati.