Nakon dva vica, sigurno očekujete još jedan - e zez! :)
Jučer totalno izluđena glavoboljom (da, da, znam i zub boli kad je šuplji, ali tko je još vidio plavušu s glavoboljom - bit će propuh :)), uglavnom - otišla sam s prijateljima gledati Ptičice u Gavelli. Predstava Filipa Šovagovića je jednom rječju - FANTASTIČNA TRAGIKOMEDIJA!
Preporuka - obavezno pogledati. slika
Glavni likovi predstave su zatvorske ptičice koje u okviru odgojnih mjera za njihov preodgoj i povratak u društvo osnivaju bend. Da, da, sve glupe komentare sam čula i prije predstave, no zato je hit "Šest metara zida" zatvorskog benda iz Gline "Nisam kriv" dugo stajao na vrhu top ljestvice Radija 101. Dečki zbilja dobro sviraju, a pjevač fakat dobro zgleda. ;)
Nego da se mi vratimo jučerašnjoj predstavi. Glavni likovi su Cigan (Boris Svrtan), Pljuga (Ranko Zidarić), Žir (Enes Vejzović), Rade (Predrag Vušović), Flekica (Zoran Gogić), policajka Desa (Slavica Knežević), socijalna radnica Zdenka (Bojana Gregorić Vejzović), Crta (Sreten Mokrović), studentica Eva (Ankica Dobrić), Piro (Siniša Ružić).
I tako Cigan koji se u zatvor došao odmoriti od žene i problema, Pljuga koji se tako zove jer je "popljugao" od sve i jedne cure koju je do sada imao jer su ga sve ostavile prije nego je on stigao ostaviti njih, Žir koji je ljut na sve i svakoga iako se u početku čini kao deprimiran zatvorenik, deiluzionirani i kivni glumac Rade (glavna izjava mu je "e sad zamisli kako je meni kad sam Srbin"), te Flekica - ostarjela kombinacija rokera i buntovnika bez razloga koji je navodno zbog Azrinog "Balkana" dva puta popio batina - jednom kad je imao 13 godina jer je pjevao krivu pjesmu, a drugi puta 1991. kada ga je izbatinala milicija jer je pjevao nepoćudnu pjesmu u doba rađanja nove hrvatske države. Cigo koji kroz pjesmu, svoju harmoniku s dušom i gorko obojen humor zapravo nabolje prikazuje neuništivost ljudskog duha - pjevaj kad ti se plače, jer njih i onako nije briga kako je tebi u duši.
Replika za replikom, pjesma za pjesmom, udar bubnja, akord na gitari i predstava od dva sata jednostavno prostruji pred vašim očima. Na kraju krajeva - mota vam se u glavi jedna misao - svi smo mi ljudi od krvi i mesa, krvavi ispod kože.
NO pravo iznenađenje uslijedio nakon završetka predstave. Iako sam u publici vidjela bend "Nisam kriv" nisam niti slutila zašto su tu. Zbog obljetnice Kaznionice u Glini, koja se ujedno poklopila sa 75. izvedbom Šovagovićevih Ptičica. Pravi zatvorski glazbeni sastav gledao je kako glumci izvode predstavu o jednom drugom zatvorskom sastavu. Tri puta tjedno, marljivo i bez velikih pretenzija, uz stručno vodstvo Miodraga Pančića Zage, Mario, Jere, Neven, Tomislav, Josip i Mato, zatvorenici koji robijaju zbog droge i razbojstva, marljivim vježbanjem u bendu "Nisam kriv" otkrili su svoj talent za glazbu te snimaju svoj novi autorski cd, koji bi uskoro trebao ugledati svjetlost dana. Njihov prethodni album "Šest metara zida - priče iznutra" zapravo je splet hrpe pjesama koje su napisali sami članovi. To su njihove priče, njihove suze, gorčina, smijeh prožet crnim humorom, i nadasve jedva rečenica koju je od emocija drhtavog glasa ispunjenog ponosom na svoje štićenike izgovorila ravnateljica Kaznionice u Glini "ovi mladići pronašli su drugi put od onog kojim hodaše i koji ih u Glinu dovede. Stoga dajmo im šansu da nam pokažu što znaju, jer šansu svakako zaslužuju.".
Pljesak koji su na kraju pobrali profesionalci-glumci od profesionalaca-zatvorenika i obratno orio se malim do posljednjeg mjesta ispunjenim gledalištem kazališta Gavella.
Na kraju nas je sve pozdravio pjevač benda s nadimkom Tartuf"Nisam kriv" isprativši nas rečenicom "Hvala vam i nadam se da se ponovno negdje vidimo."
Post je objavljen 29.05.2007. u 09:23 sati.