Bilo je lijepo vrijeme toga dana, sunce je sjalo iznad zemlje, visoko na nebu i ostavljalo zlatan trag koji se činio gotovo magičnim. Erdel je tako hodao koritom rijeke, kad je odjednom začuo i zamalo pročuo neki glas. Glas je dopirao iz šumarka i kako se više i više približavao taj glas je nalikovao na plač. Na ulazu u šumarak pisalo je „CAREVA CARINA NITKO NE PROLAZI OVUDA AKO NE PREDA 2 ZLATNIKA“. Čudno zar ne, e pa nije zato jer je ovo fantazija a ne pravi svijet! U šumarku je Erdel ugledao mršavog drvosječu i žabca kako plaču. Upitao je drvosječu zašto on i njegov žabac plaču, na što mu je žabac odgovorio da je drvosječa izgubio svoj zlatni list koji posjeduje moćnu magiju. “Vidi ga, vidiš kako je mršav?“ - upita žabac - „to je zato što je izgubio list, kada ga nosi sa sobom on izgleda kao Schwarzvaldneger.“ Drvosječa je samo rekao: „Tako je“ i nastavio cmizdriti. “Bi li ti dobri čovječe mogao pomoći?“ - upita žabac. Erdel je bez razmišljanja rekao da će pomoći kako god zna i umije. Žabac će na to: „Dobro, pokušaj vratiti list. Zadnji put ga je drvosječa imao kod sebe kada je išao u mračni dio šume. I ne zove se mračni dio samo zato što u njemu žive stvorenja koja ne možeš ni zamisliti nego i zato što kada pređeš u taj dio šume padne mrak. Ne smiješ otići tamo prije mraka jer to ne bi imalo smisla zar ne? U svakom slučaju uzmi ovu kutijicu šibica sa sobom, trebat će ti.“ Nakon što je završio s objašnjavanjem bacio je pogled na drvosječu i nastavio kmečati.
Post je objavljen 29.05.2007. u 06:22 sati.