Marketing
Jelenino svedočanstvo
Misteriozna onlajn prijateljica Foka podsjetila me na Bacona pa eto ga tuten. Nek' i Špekićev papa malo vrišti kad već moram ja.
Sad mi se više ne da pisati o Draguljčetu, mom nemesisu, osvetniku sviju umobolnih i retardiranih koje sam u svome neznanju nehotice uvrijedila. Umorna sam, prošla je ponoć, a moram i kuju izvesti na pišanac.
Pripominjem samo da smo na policiji bili dva puta, od čega drugi put s odvjetnikom pa su kao napravili nekakav zapisnik i poučili nas da ih zovemo kada me Draguljče fizički napadne, i to ako imam svjedoke.
I što sad? Da se bacim kroz prozor dnevnog boravka ili da letim iz spavaće? Da se skrivam po vežama dok se šunjam prema supermarketu, a Draguljče šnjofa po fasadama kao što labradori šnjofaju po graničnim prijelazima?
Ili da je sama izdegenečim, taj krmanluk bez presedana, pa da na policiji objašnjavam tko je tu agresor a tko žrtva?
Možda ipak da platim ruskim prijateljima da Draguljčetom nahrane ribe u Vltavi? A ako i to ne upali, nema mi druge - vidim se kako pišem "Zločin i Kazna Revisited" uz svjetlost sibirskih svijeća i topla sjećanja na olovni batić koji mi je Krimi policija oduzela odmah pri uviđaju...
Zapravo, htjela sam inicirati jedan ozbiljan brainstorming među blog-prijateljima - 50 Ways To Kill Draguljče - i već sam smislila neke sasvim zgodne metode (Skaska je recimo, predložila čaj od ružičastog oleandra), ali me Pajo preklinje da se ne upuštam u opasne, javnosti podastrijete maštarije koje bi mogle 'loše završiti'.
On je naime, uvjeren da će sestra prije ili kasnije naletiti na sebi ravna luđaka, pa ne želi da nas zbog blog odstrelne liste poređaju u lajnu k'o Usual Suspects.
I sad se ja autocenzuriram zbogradi mira u kući.
Ne smijem likvidirati Draguljče ni virtualno.
Ali povucimo iz ove bizarne priče barem skromnu pouku u korist mladih i neiskusnih koji u ovu poznu uru zalutaše na Virtuelino plišano jastuče. Dakle, halooooo, slušajte me pozorno, baš k'o što ja slušam Žuži Jelinek.
Pred svaku ozbiljniju vezu koja bi mogla zavšiti brakom, zajedničkom imovinom, a posebice djecom - prikačite partnera na detektor laži i dobro pročešljajte kosture koje skrivaju obiteljski ormani.
U nekoj nedavnoj New York Times listi, nešto kao "deset najčešćih razloga za rastavu braka", šire familije kotiraju na visokom drugom mjestu. To mi je prepričao Pajo, ja listu nisam vidjela.
Ja sam npr. tek nedavno saznala da je Pajina Materetina još daleke 1994. totalno popizdila što Pajo i bivša mu ljubovca odlaze na dva tjedna sunčat gujsce u Kaliforniju. Pa je vrišteći "Ja u tvojim godinama nisam bila u Kaliforniji!" izjurila gola u noć. Našli su je kako oblivena suzama baulja po obližnjem parku. Scena se ponovila i na putu natrag: Kalifornija, Vancouver, Prag.
Seka je pak luda od pamtivjeka.
Siroto moje dijete... Nazvat ću neki GMO laboratorij i raspitati se je l' se tuten nešto dade popraviti...
PS. Kada je islandska svojta Thorunn rodila drugo dijete (do dvadesetog rođendana imala ih je troje s tri različita oca), a otac Broj 2 bijaše neki delikvent s fajlom u policiji, naša je Thorunn nazvala lokalnu firmu Decode Genetics i mrtva ozbiljna tražila da joj reprogramiraju dijete i uklone pogubni delikventski gen.
Mi smo se smijali.
A vidi me sad!
Post je objavljen 29.05.2007. u 01:35 sati.