Ne znam što da mislim.
Dici che il fiume
Trova la via al mare
E come il fiume
Giungerai a me
Oltre i confini
E le terre assetate
Dici che come fiume
Come fiume...
Počeo je pljusak baš kad sam išla kući. Htjela sam ugasiti kišobran i pokisnuti kao miš ali onda mi se to učinilo previše kompliciranim, pa nisam.
Sinoć u krevetu pisala na ruke završetak 'slobode i odgovornosti'. Uopće ne znam kad sam nešto zadnji put pisala olovkom po papiru.
Dici che il fiume....
Znate li tu stvar?
Ulazimo u sam finish. Mi. Ja. Napravila sam skoro sve zadnje. A kao da mi uopće nije važno. Nije mi važno. I nije važno. Ne valja biti sentimentalan. Sentimentalna. Čula ohrabrujuću i lijepu priču o trans dječaku.
Dopisujem se s MP već dva dana.
Žao mi je što nisam uspjela vidjeti V, imam osjećaj da je baš htjela. Barem jučer.
Imam osjećaj da svi misle. A ne znam mogu li.
Trova la via al mare...
Bože... (gubim se zatvorenih očiju u udisaju). Trebam prestati zazivati boga kad se nađem pred tremendum*. To je djelo ljudskih ruku.
Lako je propovijedati sve to dobro. Gubim se otvorenih očiju. Još gore. Gubim.
Zašto moji roditelji nisu bili stroži?
E come il fiume....
Nešto bi znao reći BHL.
______________________________________________________________________
* Ne to ali sviđa mi se riječ
Post je objavljen 28.05.2007. u 23:19 sati.