...u ovom postu možete naći produkt najsikrenijih osjećaja...
...nadam se da će vam se svidjeti...
...Volim te! Bar bi ti to trebao znati! Ti, kojemu sam to prvome rekla...Ti si prvi čuo te riječi iz mojih usta! Ti, tako pokvaren i bezobrazan! Tebi sam vjerovala! Tebi sam davala više puta prilike da mi dokažeš da si vrijedan moje ljubavi! Ni jedan drugi, osim tebe, nije toliko duboko zašao u moje srce! A što si mi dao za uzvrat?! Suze, bol, tugu...hrpu neopisivih osjećaja koje nije lako objasniti! Izvana izgledam tako snažno, neuništivo, ponosno...izvana sam neslomljiva! A kakva sam iznutra?! Zamisli sebi jedan put koji nema skretnicu ni lijevo ni desno, a po tome putu su prosuti sitni, svjetlucavi komadići stakla! Ti nemaš ni jedan drugi smjer osim toga i moraš ići tim putem! Znaš i prije nego li kročiš tim putem da će biti bolno! U mom slučaju to staklo na putu je tuga koja je ostavila tvoj trag...to je tuga preko koje ja prelazim, prelazim polako, ali sigurno...prelazim je ponosno, visoko uzdignute glave, znajući duboko u svojoj glavi da je Bog uz mene i da će mi Bog pomoći! To je tuga za propuštenim vremenom vezanim za tebe! Jednostavno – to je tuga zbog TEBE! Imali smo nešto, bili smo sretni! Nažalost, sada više nismo! Ne znam što se dogodilo s nama, što je ušlo u tvoju glavu onog dana kada si zaboravio sve lijepo što je bilo među nama?! Samo se nadam da nijedna druga iza mene neće proživjeti ono što trenutno ja proživljavam, jer to ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju! Grozno je znati da se ne možeš nadati, da su ti potonule svake trunke nade i da od nas nikada više ništa neće biti! Kažu da prava ljubav boli ako je iskrena! Pa se onda pitam da li tebe boli što si se tako ponio prema meni?! Da li tebe muči bar jedna sitnica vezana uz mene?! Da li osjećaš išta prema meni?! Ili bolje rečeno, da li si ikada išta osjećao prema meni?! Imaš li bar malo sažaljenja, ili čak ni to?! Imaš li grižnju savjesti što si izdao jednu čistu i bezuvjetnu ljubav?! Mene to jede iznutra, najrađe bih ti sasula sve u lice, ali postoji velika doza straha u meni, straha koji zatvara moja usta i straha koji mi ne da da ti prigovorim za ijedan tvoj postupak! Smatram da ovo od tebe nisam zaslužila! Od tebe kojemu sam dala sve, koji mi je sve na svijetu, od tebe koji znaš svaku moju tajnu i sitnicu, od tebe kojeg ću voljeti i poštovati do smrti! Jer, ti si mi sve, ti mi daješ snagu za bolje sutra i sad kad te nemam, teško mi je! Ne želim biti na ovome svijetu sama, sama bez tebe, ali za drugoga u mom srcu nema mjesta, niti će ga ikada biti! Jedan jedini si ti, a za mene ćeš to i zauvijek ostati!
...ovo su bili moji iskreni osjećaji prema jednom dečku...oni koji me malo bolje znaju, razumijet će me...
...to je to od mene...puno vas volim i komentirajte me...
...vaša KiK@...
Post je objavljen 28.05.2007. u 20:55 sati.