Marketing
Čitajući sve ove srcedrapajuće postove, pomislila sam, zasto ja ne bi imala...
pa evo.. samo za vase oci...
8 godina, puno, malo, ko ce znati... kako za koga...
8 godina, srece, tuge, razocaranja, ljubavi... djelili smo suze, osmjeh, tajne, urote..mrzili smo se, voljeli, varali, lagali, povjeravali...
a u jednom trenu nestaje... svi smo svjesni... jednog cemo ponedjeljka ostati doma, pitajuci se di cemo dalje, nakon mjesec dana, osjecat cu nesto, neznam tocno sta...
nestao je dio mene... gotovo je, stvarno je gotovo... tko zna da li ce se netko uopce sjetiti neke osobe...
osobe s kojima sam naucila zivjeti u drustvu, u zajednici... naucila ne biti dvolicna, paziti kome se povjeravati, koga voljeti, kome vjerovati... To je nasa zajednica... 8.b ...svaka osoba, svi razliciti, svi razni karakteri, tvrdoglavost, umisljenost, sebicnost, ali i ljubomora, potreba za uzajamnim pomaganjem... no nema veze, nije bitno... svi ti ljudi, bi mi uvijek uskocili kad bi mi trebalo nesto... ti su me ljudi znali...moje osjecaje i razmisljanja...ti su me ljudi u previ tren znali oraspoloziti, kako tko i kako kad... ali uvijek sam imala nekoga uza sebe...
voljela bih vratiti vrijeme... voljela bih da prozivimo ovih 8 godina opet, svi zajedno, a nista ne bih promjenila jer je bilo savrseno, cak i sa svim svadjama...
nedostaje mi...
ostaju mi samo sjecanja, uspomene...
o ljudima, o dogadjajima...
i ja tu nista ne mogu, vrijeme prolazi, osjecaji prolaze, ali sjecanja ostaju... a ja cu se uvijek sjecati...
nadam se da ce neke osobe ostati uz mene, da cu ih uspjeti zadrzati...
nekako podnosim to.. uvjeravajuci se, vjerujuci u sebe, u njih...da ce se mozda netko i potruditi ostati u kontaktu...
sve sto mi ostaje jest nada...
ali i daljnji zivot...
moram nastaviti dalje s ovime sto imam...
prijateljima koji me podrzavaju i ovim im putem stvarno zahvaljujem... ( Teja, Leja, Ary, Emy, Ana, Samra, Elis, Omic, Jasmin, Dino, Tajchy, Helena, Debora ... oprostite ako sam nekog zaboravila.. napisite mi ..)
i deckom kojeg volim vise od svega...
roditeljima...
uvjeravam se da ce biti sve u redu...nadam se...
no ako ne ostanemo u kontaktu... ostaju mi sjecanja...
najljepse uspomene...
a prvo , prije toga... zbog rastanka...
bol i tuga...
Post je objavljen 28.05.2007. u 18:44 sati.