Upravo mi je naletila mala inspiracija za pisanje... Onak, o ničem posebnom, tek toliko da nešto bubnem i napišem... Pa evo... Priznajem da sam ja veliki pesimist i da volim razne „neprimjerene“ stvari... Pod tim stvarima mislim na okultizam, magiju i tak... Nije da ja to prakticiram, ali jako volim čitati i proučavati takve stvari... Naravno, na sve se to veže i metal, zbog kojeg su me razni ljudi omalovažavali i odbacivali... Zbog toga su se uz mene počeli vezati razni pridjevi-->malo, crno, plavooko, ludo, slatko, zločesto biće...
Nisam ja kriva za sve te epitete, ali s vremenom mojih (ne)djela, rasli su i epiteti... Često sam u depresiji i zbog toga me ljudi nazivaju još i morbidnom... Baš sweet... Ono, svi govore: „Budi ono što jesi!“, a kada ti budeš takav, onda te svi zbog toga blate i nazivaju amorfnim, izobličenim stvorenjem, morbidnom osobom! Ne razumijem to... Onak, jedina utjeha je glazba... Ona te liječi iznutra, prihvaća te kakav ti god bio... Počela sam živjeti po načelu:“Tko tebe voli, voli i ti njega, a tko te mrzi, mrzi ga još više...“
Vjerujte, djeluje. Ne zamaram se više tko će što reći, već o onome kako se ja osjećam... A to mi je postalo najbitnije... Zato ponosno mogu citirati stihove mog najdražeg pjesnika Jesenjina: „(...) Neka ide sve u...materinu... Nikada druže ja umrijeti neću!!!“ Hehe...
Pljujem svijetu u facu...
Post je objavljen 28.05.2007. u 15:57 sati.