
Trenutno radim na smišljanju formule koja bi mi pomogla da uspijem obaviti sve ono što sam si u zadnje vrijeme natovarila na vrat. Mislim, sama sam si kriva ali sad više nema uzmaka. Srećom, posljednjih mjesec dana sam motorizirana pa uspjevam nekako izbjeći gužve po gradu. Jurimo ko metak dragi i ja na skuteru. Doduše, iako on vozi, ja upravljam. Pitate se kako je to moguće? Pa lijepo! Kad se ja nagnem u stranu na koju želim ići on nemre skrenuti na drugu (znate onu: masa x sila x još nekaj...:). Sve on to meni vrati kad projuri prek grabe, a ja odskočim pol metra u zrak. Neki dan nas je striček koji pere ceste skoro srušil s motora. Nije nas videl da dolazimo, a uperil je ono crevo s mlazom vode ravno na glavnu cestu. Za dlaku smo ga izbjegli. Nisam ni željela pomislit kak bi izgledalo da sam na posel došla sva mokra. I tak, eto ja napokon postala "bikerica". Bila neki dan najstarijem djetetu na roditeljskom. Gledaju me drugi roditelji...Ja sjedim u prvoj klupi (uvijek), a kaciga na stolu...Jedino sam imala mali problemčić sa zaštitnim pojasom. Frendica mi ponudila svoj i ja se poveselila...Kad ono, zaboravih da ona ima 30 kila skup s krevetom. Pa to si ja oko noge nemrem zamotat! Ali nakon dva polomljena nokta i litru prolivenog znoja uspjela sam ga nekak omotat i zaljepit onaj čičak. Istina bog, do doma nisam disala pa sam malo poplavila ali sve za ljepotu...
Toliko od mene za sada.
Ako vidite neku pomahnitalu babu na skuteru kak se ljulja i poskakuje, to sam ja.
Post je objavljen 28.05.2007. u 14:22 sati.