Servus!
Ovaj vikend održao se sedmi nacionalni susret Franjevačke mladeži u Rijeci na Trsatu. Iako mi još nismo u biti frama, već frama u osnutku, ili možda pred osnutkom, prisustvovali smo događaju zajedno s prijateljicama koje nisu u frami ( ali možda promine mišljenje! ) Ljudi moji, ja ne mogu opisati na što su ta tri dana ličila, to je bilo nešto prekrasno!!! Bilo je oko 800 mladih iz cile Hrvatske, uglavnom srednjoškolci, ali bilo ih je i starijih. Zamislite 800 mladih ljudi u prekrasnom zelenom perivoju, kako skaču, plešu, plješću u istom ritmu ko da su jedan čovik, i pivaju iz sveg grla! Ne možeš ostati ravnodušan na to. Oltar je bio na otvorenom ispred svih nas, i sa strane zbor, a zbor je fenomenalan bio, imali su par gitara uključujući električnu, bongo, def, nešto što liči na mandolinu, nemam pojma kako se zove... Ta frama koja je bila domaćin, dvi su u biti, Krnjevo i Trsat, a koliko ih je majko mila, od najmlađih do studenata, svi u žutim majicama, moga si ih pitat što god si tija! I moram priznati da sam bila malo zavidna što je njih tako puno i izgledaju ko velika familija a nas evo samo 8 i ko zna kako bi izgledalo da mi idemo nešto organizirat. Nije to u biti zavist prema njima nego više žalost zbog toga što znam da u Zadru odaziv mladih neće biti tako velik. Ako i bude, to će biti od ljudi koji tu studiraju a koji nisu iz Zadra! E uglavnom, di san stala sad... Navečer je bilo nekih problema, ne moreš virovati da čak i na susretu di mladi dođu slaviti Boga svejedno ima nereda, wc-a zaštopanih raznoraznim stvarima koje sad neću nabrajati, a ovi jadni iz Rijeke su to morali čistiti i bili su do kolina u znaš već čemu.
Sutradan smo imali radionice, i po grupama smo išli po nekim ustanovama tipa zatvor, dom za beskućnike, dom za ostavljene majke i dicu, i tako to. Mene i Marijanu je dopalo ići svjedočiti po gradu u grupi od 50 ljudi. U biti, dopalo me je ići plesati, pivat, skakati i glupirati se po gradu kako god znaš i umiješ. E to triba doživit!! Ljudi su stajali po putu i gledali nas, neki su nas i slikali, a kako i neće! Marijana i ja smo pivale na mikrofon same čak, jer nan je ovaj luđak od vodiča, neki framaš s Kaptola, uvalija mikrofon. A svašta. Izgorili smo svi samo tako, i na kraju se vozili u busu do Trsata nazad, onom gradskom busu, nas 50 se natrpalo unutra, a vruuuće, ja pomislila ajde sad još svi dignite ruke gori na one šipke pa ćemo svi lipo u Raj od smrada.
I sad bi ja još mogla danima ovako pisati kako je bilo i sve u detalje, ali ne mogu jer je toga previše, a ja moran na fax. Uglavnom, na taj susret nisi moga doći i otići isti, nešto se je moralo u tebi prominiti. Ja mislin da ću biti pod dojmom još tjednima, i stoposto idem sljedeće godine, a već smo pozvani na roštiljadu za dva tjedna kod ovih iz Gračaca, s njima smo u busu bili, a ludi i oni isto. Moto susreta je bio " Usudimo se živjeti evanđelje ", pa bih za kraj to poručila svakome ko čita ovo.
by: mikey
Post je objavljen 28.05.2007. u 13:13 sati.