Marketing
Kako doći do vrha Risnjaka sa što manje napora?
Dakle, konačno sam skužila gdje se sve može planinariti po Risnjaku. 
Svejedno, prvo se zahvaljujem forumašima s Planinarskog foruma koji su nam dali više nego korisne upute kako provesti vikend na Risnjaku. 
Prvo, ako idete autom od Zagreba, skinite se s auto-ceste u Ravnoj gori, produžite za Delnice, kilometar-dva iza Delnica skrećete za selo Crni Lug. Selo je tik do Nacionalnog parka, sve je ok obilježeno.
Evo Riska u daljini.. juhu stižemo!
Plaćate 15 kn upad u N.P. Risnjak ako ste planinari, ako niste, onda će vas to koštati 30 kn. Osoblje okej ljubazno, žena nam je korektno odgovorila na pitanja. Kritika: nije bilo turističkih materijala na hrvatskom ni engleskom, samo na talijanskom i njemačkom. Osim te gospođe, više nikog nismo vidjeli od rangera ili nečeg što bi ličilo na njih u samom Parku. Inače, preporuka: na ulazu u Park kupite kartu cijelog Parka i sve će vama bit jasno. Staza ima hrrrpa, Risnjak je dobrano premrežen! I karta od 30 kn vrijedi svake kune.
Najčešće ljudi idu planinariti od ulaza u Park (ulaz "Crni Lug") pa tri sata hoda do vrha Risnjaka (s istoka na zapad).
Mi smo došli u ne baš primjereno planinarsko vrijeme, oko 13h, ali smo zato vrlo ambiciozno i orno pitali "di se ide?? kud da idemo?? ajmo, ljudi, juriš! halo! šta ima?!". Žena nas je, klimajući glavom u nevjerici, jedva primirila i upozorila na vrijeme koje nam je potrebno tamo i nazad. Ja sam, naravno, htjela sve sada i odmah! Ako treba i do Platka i Snježnika! Štajetozamene!! No, na sreću da su me drugi, razumni, uvjerili da krenemo, baš zbog mene, najkraćom stazom: sat i pol tamo i sat i pol nazad. Put se zove zloguko i uključuje medvjede: put preko Medvjeđih vrata! U početku sam negodovala zbog takvog podcjenjivanja mojih planinarskih sposobnosti, no, čim smo došli na tu stazu odmah sam dušu ispustila pa sam vrlo brzo prestala prigovarati oko izbora.
E sad konkretno naše putešestvije. Prvo, taj uspon cestom do Vilja je blago koma. Meni je blago pozlilo još dok smo se vozili asfaltnom cestom od Crnog Luga do Vilja. A kad smo još krenuli gore u šumu glava mi je već visila niz prozor. Gore, dolje, lijevo, desno. Na kraju dođete do vidljivog proširenja za parking. Tamo su već bila parkirana čak tri autobusa i par automobila. Garant su se švercali za plaćanje karte na Risnjaku.
Krenuli smo gore, ja sam se, naravno, zapuhala i dahtala kao nespašena već nakon par minuta. Bilo mi je, poslovično, super turbo naporno tih prvih pola sata-sat, dok se nisam malo ufurala.
Od Vilja do vrha Risnjaka, inače, treba sat i pol, meni dobra dva sata i to ne samo zbog stanki zbog fotografiranja. Staza je ok, uglavnom to sitno kamenje, priroda jako lijepa.
Jedan dio hodate po savršeno mekanoj stazi.. divno za hodati! Tonete u mehku zemljicu.. :)
Ova hrpa kamenja što ih vidite na doljnjoj slici su tzv. Medvjeđa vrata. Nadala sam se da je naziv ovog mjesta simboličan i da nema uporište u stvarnim događajima i likovima.
Evo i mene gore..
Nakon kratkog zadržavanja zbog foto-sešna, krećete dalje.
Ovo je prvi trenutak na stazi kad vidite Shlosserov dom podno vrha Risnjaka. Odavde nam je preostalo još 20-ak minuta.. a onda još toliko do vrha.
Ups, malo sam pretjerala sa smanjivanjem fotke, hehe, sekundu, dat ću malo manje smanjenu fotku da se ipak vidi i dom!
Ispred Shtrossera dočekalo nas je kvarcanje punom parom. Cijena: 30 kn pola sata. Planinari 50% popust uz predočenje planinarske iskaznice ljupkom Mladiću sa Žutom Kosom.
Ulaz u dom..
E tu je sad ono što sam maloprije pisala.. Ako krenete lijevo stižete na Snježnik/Platak, ako idete ravno iza doma idete na vrh Risnjaka, udesno od doma je staza za Crni Lug. Okej?
U samom Shtrasseru možete papati domaći grah. Nisam ništa uzimala, jer mi je lik (Mladić sa Žutom Kosom) koji održava dom bio nesimpatičan, ali drugi su uzimali i plaćali grah i pivo 50 kn. Ne znam jel to puno ili malo jer ne naručujem ni jedno ni drugo.
Ova slika na zidu Schmajsserovog doma me totalno zbunila.. je li ovo početak mountain-bikera u Hrvata?
Do vrha je super zanimljiv uspon! Malo se provlačite kroz klekovinu koja nježno dira vašu preplanulu kožu..
.. a malo se penjete i uz pomoć klinova! Sve je dosta strmo, koristite sve tehnike puženja, grabljenja tuđih ruku, valjanja po klekovini, ridanja za geesesom, čučnjeva, prekobacivanja, plaženja, itd.
Još "par" stijena i tu ste! Ako vam je ovo preriskantno i niste u nekoj maloj grupi, iskoristite gužvu! Neka se drugi pentraju još ovih par gadnih stijena, vi ostanite tu gdje jeste skriveni iza neke od stijena i samo čekajte njihov povratak s vrha! Kasnije ćete prepričavati kako ste bili hrabri do samog kraja bez da će vam itko moći kontrirati!
Mi smo stalno mislili da je postavljen neki križ, međutoa, kad smo došli gore, ono.. neka.. instalacija što li! Nečija gruba šala? Ako ste došli s malom djecom možete im dati da se s tim volanom igraju simulacije vožnje automobilom kao u Merkatoru, samo ovaj puta na visini od preko 1500m! Brm brm. Tako će se dijete malo zabaviti, a vi ćete se slobodno moći posvetiti traženju žiga!
Klasičan pogled na Schtocknerov dom s vrha..
Ee, da, da.. Tu smo skužili oveću grupu ljudi kako kreću prema stazi za vrh i odlučili smo pričekati da se oni prvo popnu da bi mi mogli bez gužve sići do doma.. Čekamo mi čekamo, nigdje nisu skrenuli, išli su prema gore, ali njih nema pa nema.. Zbunjeni smo bili totalno.
Na kraju smo zaključili da su se izgubili u klekovini..
Naše sumnje kasnije su potvrđene jaukanjem i stenjanjem iz klekovine.. Krici od kojih nam se ledila krv u žilama širili su se klekovinom sve do Schtrassera! Bbbrrr! No, kako smo se bojali da se i mi ne izbodemo na tu prokletu klekovinu viknuli smo uz vjetar da ćemo "pozvati geesesovce čim dođem u upravu N.P. ajbok"!
Povratak je bio jednako simpatičan.. kako smo vezani auto-prijevozom, morali smo nazad istim putem. U sljedećem postu kakve smo drame prolazili nakon kobnog izbora gdje ćemo prenoćiti.. ili zašto nikad nemojte ići spavati u restaurant Eva (Gorski raj) u Lokvama!
Post je objavljen 29.05.2007. u 18:06 sati.