Marketing
Divota kala
Pada. Pada! Od pet ura jutros. 
Tiho, bez zanovijetanja, stalno curka pomalo s neba. Vjetri su se utišali i prava proljetna kišica daždi. Od Božića ovo je prva prava kiša! Bez diskriminacije kiši po gradu, selima, šumi i polju. Miriše! 
A taman nam je grad počeo fino smrdjeti. 
Po užeglom smeću. Tu i tamo probijao se vonj trulih kostiju. Malo je nedostajalo pa da nam u cijelom gradu pretegne vonj (zatvorene) tvornice sardina. Kako se i priliči gradu na obali. Prigovor stoji, nedostaje smradna nota kiselog vonja uzavrelih kora od lubenice. 
No što je tu je. Morali smo sniziti standard i naviknuti se i na siromašniji smradni buke samo da ga ima. 
Dovoljno prodoran da nas sustigne kako u kali, tako i u novim četvrtima daleko od obale. Moram žalosno ustvrditi da ne uspijevamo dosegnuti napuljske standarde! 
U tri sata nesretnog romona nestade cijeli štimung primorskog grada. Tu i tamo probija se miris rascvjetanih lipa! 
I ne samo to, nego što je još strašnije pere ulice! 
Svugdje gdje je doteklo više od deci kiše stara se šporkeca u doticaju s kišnicom dobro zapjenila. Što ti je meka voda! Sva okorjela i crna mjesta u kamenim kalama sad grcaju u mjehurićima zapjenjene vode. 
I polako blijede. Ustrajna kišica ispire je i tjera kanalima, kanalićima, pukotinama, rupama, prokopima prema nižim razinama. Stići će do mora, nažalost, i tako će grad nekoliko dana imati oprane pločnike. Zamislite da hodate bijelim kamenim pločama. I ne tuče vas smrad odozdo! Koja žalost! No neće to dugo potrajati. Mi smo razumna i uporna rasa šporkačuna. 
Nema te nebeske poplave koja nama može pomrsiti konce ili nas zaustaviti u šporkavanju. Vrlo solidno to obavljamo! 
I kako nam samo svako ljeto osviješteni turisti zdušno pomažu u tim akcijama zagađivanja i šporkavanja. Tko može ovako samosvjesnu racu natjerati da odustane od svog cilja. Uništenja plavozelene lopte. Nitko joj nije ravan!
Stala je, blogu hvala. Ne čuje se mrski romon. Tako barem na onim najdubljim mjestima neće oteći već će se zadržati crne smradne lokve koje će se polaaako osušiti i vratiti fini kanalizacijski vonj. I crnosivo marmorizirane kamene plohe u najboljoj tradiciji 
Najljepše od svega je žustro koračanje po mokrim pločnicima. Sa svakim metrom, noge i svi ostali izloženi dijelovi tijela, polagano tamne. Malo neujednačeno, jer vodoskoci crnosmeđe vode ne dosižu ravnomjerno sve dijelove anatomije 
Kakvi losioni za samotamnjenje! Potpuno suvišan trošak. 
U sandalama blato. Konačno! Pod stopalima krasan osjećaj gnjecavosti. Gacanje po vlastitoj kaljuži! Nitko vam je ne može oteti. Samo prevelika količina kiše koja opere svu tu divotu. No to je viša sila, niste vi krivi!
A onda, tko vam se usudi uskratiti osjećaj oduševljenja kad vas prolaznik ošine otvorenim kišobranom po očima? Ja, na nesreću, nosim naočale te sam uskraćena za taj vrhunski doživljaj. Moram se zadovoljiti samo novim staklima na naočalima i troškom za njih. Tako malo! Tko mi je kriv kad ne mogu nositi leće. Em sam uskraćena za užitak straha i bola i još mi ostanu netaknuta oba oka!
Moram vam priznati da ipak uspijevam uživati u vrhunski mokroj i blatnoj odjeći! Dovoljna su mi samo tri metra hoda da mi blagonakloni vozač svojom jurilicom priušti blaženstvo! Onda se blatna odjeća počne fino lijepiti po tijelu i isticati moje obline!
Tako zanosnih kontura, potamnjelog (doduše malo neujednačenog) tena, dostojna vrhunskog fotomodela, grabim na rivu. Zucker kommt zu letzt! iliti ga po naški: Šećer dolazi na kraju! Tamo me razpamete razmekšale hrpice zaostale od kućnih ljubimaca. Njihovi vlasnici su zbilja uviđavni. To mi je jedinstvena prilika da aromatiziram ne samo sandale već i moj jadni čisti stan. Koja privilegija!
Nego, ima jedna mala nezgoda. Ovaj lijepo raskvašeni izmet ima jednu manu koja se u ovakvim prilikama naročito ističe. Upija se u zemlju. Zbog toga na našoj rivi sva raznorazna stabla, grmlje i cvijeće, pa čak i trava, rastu i cvjetaju u raznim bojama. Nečuveno!
Ovakvim ekscesima treba hitno stati na kraj!
Post je objavljen 28.05.2007. u 13:30 sati.