Marketing
Početak
Pozdrav dragi prijatelji!
Evo i ja se upustih u vode bloganja.
Naime nikada nisam imala svoj blog, pa mi je baš drago da postoji još jedan način preko kojega mogu svjedočiti i dopustiti vam da me upoznate i da ja upoznam vas.
Ja sam jedna mlada zaručena djevojka koja je svoj život predala Božjoj volji. Polako ću vas upoznavati sa tijekom moga života, jer bih stvarno željela da upoznate Boga kao prijatelja, u stvari željela bih svoju sreću podijeliti sa svima...
Ovaj početak baš zvuči ozbiljno, ali i nisam vam ja baš tak ozbiljna :)
Da počnem...
Nisam ja oduvijek bila ovako bliska sa Bogom, iako je On bio blizak sa mnom. Kao dijete sam tu i tamo išla na misu, ali bila sam dijete i nisam to shvaćala ozbiljno, nisam ni razumijela šta svećenik priča, a vjerojatno nisam ni slušala 
Roditelji mi nisu bili veliki vjernici, tako da nisam imala od koga slušati o vjeri (a nisu ni oni) osim od moje bake i tete koje su se uvijek trudile naučiti nas neku molitvu. Imam sestru koja je u to vrijeme bila pravi buntovnik, pa smo se uvijek svađale i maltretirale, bilo je i lijepih trenutaka, ali oni su kratko trajali (u to vrijeme). Tako smo odrastale, razvijale svoja razmišljanja i živjele u nekom svijetu koji nije baš bio ispunjen. Onda je došlo do sloma u kojem se ja nisam snašla,roditelji su nam se razveli. Svi smo bili izgubljeni, ali u svemu tome ja nisam osjećala velik nedostatak, tu je Gospodin pokazao svoju snagu, preveo me preko svega. Mama i ja smo bile jako vezane, a onda je ona otišla i sve je stalo. Ostale smo živjeti sa tatom, međutim on je radio izvan zemlje i nijenam se mogao toliko posvetiti, ostale smo sestra i ja, nemamo izbora osim biti zajedno u tome. I tako smo krenule, tj. ja sam krenula za njom. I kako je ona bila u lošijem društvu, takvo sam si i ja nalazila. Bilo mi je 14 god. i već sam izlazila, pušila i pila 
ostajala vani do jutra i kad nisam smijela, nije me bilo briga. Ali uvijek sam nekako u sebi bila ja... sama sa sobom...ona prava.
Bila sam i depresivna i jadna, ali kad sada gledam na sve to ne osjećam veliku težinu, iako me nekada samo pogodi, npr.sada kada pišem o tome.
Tada sam počela konzumirati marihuanu 
i zadovoljstvo sam nalazila u izlascima i uvijek sam se uklapala u ekipu i bilo mi je dobro, bar sam mislila da je. Većinom sam se družila sa dečkima, jer sam u njima nalazila bolje društvo, a i njih same. I uvijek je tu postajala ta kriva slika ljubavi, nekakva pretvaranja i maske i nikada nikoga nisam puštala u svoje srce, da me potpuno upozna, ni moji najbliži nisu znali moje misli, iako smo se družili, ali radije sam bubnula neku glupost ( pa neka misle da sam glupa) nego rekla svoje misli, jer sam se bojala da ću ostati povrijeđena, da će me ismijati, jer je tako često i bilo. U sebi sam bila nježna, ali pred drugima kada sam pokazala svoju nježnost rijetko su je prihvačali, pa sam odlučila to držati negdje duboko duboko...
Naravno, u društvu sam se znala pokazivati i glupirati i uvijek biti tu negdje gdje su svi, ali nije bilo ispunjenja, iako su me u to vrijeme zadovoljavale isprazne stvari.
Sada kad gledam objektivno vidim da mi je bila potrebna pomoć, iako sam onda mislila da mi ne treba, u stvari mi ju nitko nije ni ponudio...trebala mi je ljubav 
No nije sve tako crno, ali to ću vam pričati u sljedećem postu, ne mogu sve odjednom, onda neću imati šta za pisati 
Evo nadam se da vam nije bilo dosadno čitati i da nije predugačko, a još se nadam da će netko uopće pročitati ovaj post...
Bog vas blagoslovio+
Post je objavljen 28.05.2007. u 10:08 sati.