Marketing
Gdje su svi nestali?
Šetali smo ulicama, koje su bile potpuno drugačije nego u našem vremenu. Bilo je sve puno ljudi, i svi su se drugačije oblačili. Svi su nosili neka svemirska odijela, za koja bi u našem vremenu sigurno dobili kaznu od modne policije. Ali ipak bi bilo dobro da vam objasnim zašto smo uopće šetale ulicama Londona.
Naime, kada smo napokon shvatile što se događa, poludjele smo. „Ako smo u budućnosti, onda, onda je Draco već star kao i Varley!“ – rekla je zabrinuto April.
„Daje April, nije vrijeme za šale!“ – rekla joj je Carmen.
„Znate, što ja mislim“ – započela sam, izgovarajući svoje misli na glas – „bilo bi zabavno posjetiti sebe!“
„Moolimmm?!“ – rekle su April i Carmen u isti glas.
„Banshy, bi li ti htjela da ti spravimo neki napitak razuma ?!“ – upitala me je April
„Ne, slušajte, idemo do nas kakve bi trebale biti danas, do nas u budućnosti, zar još niste skontale sada postoje 2 April, 2 Carmen i 2 Banshy!“ – rekla sam
„Joj, da tako je!“ – rekla je Carmen.
„Pa idemo onda.“ – bodrećim glasom je rekla April.
„ Da, ali postoji samo maleni problemćić, nemamo pojma gdje mi sada živimo?“ – sarkastično joj je odgovorila Carmen.
„Mi ne znamo, ali naše sadašnje – bivše prijateljice znaju!“ – rekla sam
„Daj, Banshy, ajde govori na ljudskom da te i ostala živa bića razumiju!“ – reče Carmen
„Pa jednostavno je, znamo gdje su živjele Melany, Tara, Melissa, Elizabeth,…jednostavno odemo do njihovih nekadašnjih kuća u nadi da još žive tamo i da znaju gdje mi živimo!“
„Idemo!“ – složno su rekle April i Carmen, i svi smo zajedno pohitali prema izlazu.
Tu ste vi došli, kako lutamo ulicama Londona i komentiramo odjeću tadašnjih bezjaka.
Prva kuća na koju smo bili naišli bila je Tarina. Njena kuća je bila prelijepa, bila je to prava mala vila, sagrađena od bijelih cigla. Došle smo do ulaznih vrata i pokucali na teška kamena, ulazna vrata. Otvorila ih je neka starica, sijede kose. „Oprostite, mi tražimo Taru Angelinu Brown!“ – rekla je Carmen.
„Koga?!“ – odgovorila je starica.
„TARU ANGELINU BROWN!!!!!!“ – izderala se April
„Dobro, dobro ne morate se derati!“ – odvrati starica i nastavi „ja sam njezina majka, a Tara je već d vremena u Sv. Mungu!“
„Zašto?“ – upitah ja staricu.
„Pa zar ne znate, da ju je Harry Potter mučio dok nije izgubila razum? I tko ste vi uopće?“ – primijetila sam kako je ime Harry Potter izrekla s najvećim gađenjem.
„Ma mi smo…nije bitno tko smo mi..“ – izvlačila sam se, poprilično neuspješno, pa nas je Carmen na kraju jedva uspjela izvući rečenicom: „Mi smo tri osobe kojim se jako žuri, stoga se zbilja ispričavamo ali moramo krenuti“ – zatim se okrenula i otišla, a April i ja smo slijedile njezin primjer.
Išle smo do još Elizabethine kuće, koja je nešto ljepša, ali Elizabeth je so odselila. Za Melissu smo čule da je jednog dana jednostavno nestala. I tako smo obeshrabljene došle do posljednje, Melissine kuće već izgubljene nade smo pokucali na vrata. Vrata su se otvorila.
By: Nemya
Ja najlošije pišem…ali eto nadajmo se da će Carmen bolje napisati idući post od mene…i dajte ljudi komentirajte!!
Banshy - postaje Nemya
Post je objavljen 28.05.2007. u 10:53 sati.