kako je prije koji sat ruknio pljusak.. grmilo je i sijevalo ko da će se nebo srušit na nas..
tak mi je bilo i sinoć.... taman krenuo kuć, i ono kišica, i mal jače, pa ono pljuščina! stajao sam pred jednim ulazom, u udubini od pola metra briljubljen za vrata jedno pol sata dok se nije smirilo.
poslije dok sam se vraća, na mahove bi tako zavrištalo iz oblaka da sam se čak i ja streso... i u biti, bio sam zadubljen u neka svoja razmišljanja, i premišljanja... a znate ono, kad u sebi pričate sami sa sobom... i uglavnom, kako sam premišljao o nekim temama, tako se vrijeme mrštilo ili poboljšavalo. i jebeš mi sve, u jednom sam trenu dobio osjećaj kao da nebo reagira na moje misli i stavove. i na mahove sam se usro od straha kako se streslo i koliko je blizu grom udarao,a još gore od svega, baš u onim trenucima kad sam imao malo "mračnije" misli. dobro, pretpostavljam da bi vama normalnim ljudima to bilo koro pa suicidalno-mordibno razmišljanje, ali znao sam ja i gore...
pa je nestalo struje na par minuta. gradska rasvjeta je crkla.. prvi put otkako znam za sebe, na tom potezu, ta ulica izgubila je struju.
pa... fino. još ak ispadne da imam neke telekinetske moći, bit će veselo... ;)
ali nema to nikakve veze. u biti to sam htio samo podijeliti s vama, jer je mal.. pa... bizarno... mal čudno..
sad sam uspješno najeden prasetine, dakle sit sam i miran, nedjelja je i ja sam ipak doma, znači, sutra tek idem za os, i dobro je.
u petak navečer, , kad sam legao u krevet, osjećao sam se neobično dobro... osjećao sam se kao da imam 16 godina... koliko god čudno zvučalo to čudno - ZRAK MI JE TAKO MIRISAO! ležao sam u krevetu, i bio totalno opušten. imao sam u glavi sliku kako je moja soba tada izgedala, što sam sve proživjavao itd... u biti momenat one pozitivne nostalgije.
te noći sam spavao ko bebica...
poslije se vratilo na staro, ali svejedno oke.... malo me to streslo. još uvijek sređujem dojmove
Ja sam srebrni letač, lovac presretač
(barem se danas tako osećam)
Ja sam usna harmonika,
nasloni usne kako treba i bit će muzika
samo ne foliraj
"halo, halo, ovde istina!"
i osjetio sam onda da će jednom sve bit oke.
ako samo izdržim to jednom. ako me samoća ne izgrize.
napisah u naslovu trenutačna inspiracija.... nekako mislim da je nestala već. ali lijepo od nje što se sjetila pojavit.
Post je objavljen 27.05.2007. u 23:53 sati.