Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zlajadojaja

Marketing

Bicilkistički problemi


Na stranicama Hrvatskog Biciklističkog Saveza pronašao sam raspis za festival biciklističke rekreacije u organizaciji Old Timer kluba Bicikel iz Koprivnice. Između ostalih pravila za sudionike uočio sam da je sudjelovanje zabranjeno „aktivnim i registriranim takmičarima u vožnji biciklom“.

Namjena ovog pisma nije kritika organizatora. Siguran sam da su uložili puno truda u organizaciju i da su sva pravila donesena u najboljoj namjeri. Na razmišljanje su me naveli razlozi zbog kojih su organizatori postavili ovakvo pravilo. Držim da je jedini mogući razlog imidž „aktivnih i registriranih takmičara u vožnji biciklom“. Osnovna značajka tog imidža je da se sa „običan“ biciklist ne može voziti zajedno sa „takmičarima“.

Vjerujem da su za ovakav stav većinom krivi sami biciklisti. Uzet ću jednostavan primjer. Kome od nas ne laska pogled u očima ljudi kad im izjavite da ste prešli 50, 100 ili koliko već kilometara u komadu. No dok si umišljamo da nam se sugovornik divi, u većini slučajeva dobiva utisak da za takav „poduhvat“ treba posebna oprema, godine treninga i prirodna nadarenost. Mislim da ovakve pubertetske zapreke u komunikaciji (što valjda ne treba čuditi, nakon duge stagnacije biciklizam i bicikl ponovo dolaze u modu pa valjda je i za očekivati ovakve bolesti) stvaraju problem. Problem da se na biciklističku zajednicu izvana (a i iznutra sudeći po gornjem primjeru), gleda kao na minornu skupinu.

Moja osobna motivacija za pisanje ovog pisma je dati svoj doprinos prihvaćanju biciklista kao „main stream“ djela društva. Ukoliko postanemo „main stream“ nadam se da da ću moći i u Hrvatskoj sudjelovati u maratonima nalik na Maraton Franja u Ljubljani na koji se spremam za nekoliko tjedana.

Jedini način za postizanje ovoga je popularizacija biciklističke rekreacije i sporta. Nažalost ne znam koji je najbolji put za postizanje ovog cilja. Nadam se da ćete nakon čitanja ovih par rečenica i sami razmisliti o potrebi mijenjanja imidža biciklista kako nam se ne bi događalo da nas gledaju kao čudake. A ja osobno, kad ću idući put nekome pričati o mojoj vožnji i osjetim dobro poznati pogled, pozvat ću sugovornika/cu da mi se drugi put pridruži. Tko zna možda ti se i svidi?



Post je objavljen 27.05.2007. u 23:20 sati.