Mislim da ljudi ne shvaćaju koliko su zapravo sretni... Stalno nailazim na blogove na kojima se dječaci i djevojčice, koji nisu ni počeli svoj život, u onom pravom smislu, žale na to kako imaju težak život, probleme, kako pomišljaju na krajnosti, na bol... Neznam, jer je to nemoguće, koliko je to istinito a koliko oni samo žele pozornost - znate u zadnje vrijeme kul je biti "u bedu"... Ali s ovim što pišem, naravno, ne želim umanjiti nećiju stvarnu bol i ne mislim da je nećija bol veća i važnija od tuđe...
Meni je oduvijek tuđa bol mnogo važnija od moje... Jer ja, a s ovim mislim samo na sebe, smatram da je sebično do mene opterećivati druge svojom boli... Ja ZNAM da moji problemi nisu važni... ne kad drugi oko mene mnogo više pate... Lagala bi kad bi rekla da se uvijek trudim biti vedra i nasmijana... Trudim se, to da... Ali ne uvijek... Kada sam dobila ovaj mejl od jednog prijatelja shvatila sam da je sreća jako relativna stvar... Ah, da, i to da su sreća prijatelji... Ali to sam i prije znala... Zato ovo posvećujem Njima... Ovaj post je za moje Tri Gracije... Koje volim više od života samog...
Kad bismo mogli cjelokupno svjetsko čovječanstvo useliti u selo sa stotinu stanovnika, a poštujući omjere svih postojećih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastavljeno:
57 Azijata
21 Europljanin
14 Amerikanaca (sjevernih i južnih)
8 Afrikanaca
52 bi bile žene
48 muškaraca
70 ne-bijelaca
30 bijelaca
70 ne-kršćana
30 kršćana
89 heteroseksualaca
11 homoseksualaca
6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz SAD
80 bi ih živjelo u kućama bez osnovnih uvjeta stanovanja
70 bi ih bilo nepismenih
50 bi bilo neishranjeno
1 bi umirao
1 bi se rađao
1 bi imao kompjuter
1 (da, samo 1 ) bi posjedovao diplomu
Ako se promatra svijet u svijetlu ovih podataka, potreba prihvaćanja,
razumijevanja, suosjećanja i edukacije postaje očevidna.
Razmisli i o ovome:
Ako smo se jutros probudili zdraviji no bolesniji, sretniji smo od milijun
ljudi koji neće dočekati idući tjedan.
Ako nikad nismo osjetili opasnost bitke, osamljenost zatočeništva, agoniju mučenja, ugriz gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog
svijeta.
Ako mogu otići u crkvu bez straha da mi prijete, uhite, muče ili ubiju
sretniji sam od 3 MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.
Ako u svom hladnjaku imam hrane, na sebi kakve takve odjeće, nad glavom krov, postelju u koju mogu leći bogatiji sam od 75% stanovnika ovog svijeta.
Ako imam kakav takav račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša uokolo u nekoj kutijici, zdjelici, pripadam među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.
Ako su roditelji još živi i k tomu još uvijek u braku, spadam među uistinu rijetke osobe.
Ako mogu pročitati ovu poruku doista sam dvostruko blagoslovljen:
jer je netko mislio na mene, jer nisam ubrojen među 2 milijarde onih koji ne znaju čitati.
I na kraju ono najbitnije... Ono što se nadam da će Nikola zapamtiti... I razlog zašto se ja nekada ponašam kao luđak (0,o)
Poušaj ovako:
- Radi kao da ti novac nije potreban.
- Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.
- Pleši kao da te nitko ne gleda.
- Pjevaj kao da te nitko ne čuje.
- Živi kao da je Raj na Zemlji.
by Emily Strange
Post je objavljen 27.05.2007. u 22:15 sati.